«Sanjao sam: da ću moći biti uz siromašne, isključene, zanemarene, a da ne moram objašnjavati ili pravdati se onima koji imaju bogatstvo, sigurnost ili utjehu. Da mogu otići tamo gdje me poziva tjeskoba, a da ne moram slati obavijest. Da mogu pokazivati svoju ogorčenost nad bijedom, nepravdom, nasiljem, prodajom oružja, upravljanjem glađu, a da me ne smatraju umiješanikom u politiku. Sanjao sam da ću moći živjeti svoju vjeru unutar Crkve, ali i u društvu, u moje vrijeme i s mojim vremenima. Sanjao sam o slobodi mišljenja i izražavanja, rasprave i kritiziranja, bez straha od giljotine. Sanjao sam da budem drugačiji u jedinstvu vjere, da ostanem sam, a ipak solidaran s drugima. U konačnici, nadao sam se da ću moći naviještati evanđelje slobode bez da budem marginaliziran – Jacques Gaillot, glas pustinje».