Navještaj Rođenja Kristova ili Božićni navještaj (lat. De Nativitatis Domini Nostri Iesu Christi Proclamatione) himan je koji se pjeva neposredno pred božićnu misu bdijenja ili polnoćku u rimskom obredu Katoličke crkve. U nastavku donosimo kratku povijest i videozapis ovog himna u Bazilici Svetoga Petra 24. prosinca 2022.
Tekst navještaja govori o datumu Kristova rođenja u odnosu na povijesne i vjerske događaje, kao i u odnosu na kalendare koji su se koristili kroz povijest Crkve.
Himan potječe iz 1584. godine, odnosno iz Rimskog martirologija, obredne knjige koja sadrži popis i opis mučenika, blaženika i svetaca.
Reformama Drugog vatikanskog koncila, tekst u kojemu je bilo doslovnog shvaćanja biblijskih događaja je dokinut, no božićni je navještaj obnovljen 1980. godine kada je tekst prilagođen i više usklađen s novijim znanstvenim spoznajama. Primjerice, u srednjovjekovnom tekstu događaji su se računali od pretpostavke o godini stvaranja svijeta 5199. prije rođenja Krista. Suvremeni tekst generalizira te događaje nakon što je Crkva prihvatila znanstveno gledište o starosti svemira.
Danas se ponovno čita ili pjeva prije početka božićne mise bdijenja ili polnoćke. Ovako je to bilo na božićnoj Misi 24. prosinca 2022. u Bazilici Svetoga Petra:
U Navještaju se najprije ističe datum koji se u prijevodima najčešće navodi prema suvremenom gregorijanskom kalendaru kao 25. prosinca. U latinskom tekstu datum je naveden prema rimskom izračunu, kada su dani označeni u odnosu na kalende (prvi dan u mjesecu), none (šesti – u ožujku, svibnju, srpnju i listopadu – ili četvrti – u drugim mjesecu – dan nakon kalende) i ide (osmi dan nakon none). 25. prosinca osmi je dan prije siječanjske kalende. Potom se precizira koji je aktualni 25. prosinca dan od posljednjeg mladog mjeseca. Primjerice, u 2021. mlađak je padao na 4. prosinca, pa je 25. prosinca bio 21. dan u mladom mjesecu.
Zatim se godina Kristova rođenja stavlja u kontekst biblijskih događaja: postanka svijeta, potopa, događaja vezanih uz proroke Abrahama, Mojsija i Danijela te kralja Davida.
Nakon toga se smješta Kristovo rođenje prema grčkom i rimskom kalendaru (olimpijada, tj. godina od osnutka Rima), kao i u odnosu na vladavinu rimskog cara Oktavijana Augusta. Na koncu slijedi teološki opis svetkovine Kristova rođenja te se navještaj završava proglašenjem i nazivom svetkovine.
Latinski tekst iz 2022. godine izgleda ovako:
Octavo Kalendas ianuarii. Luna secunda.
Innumeris transactis sæculis a creatione mundi, quando in principio Deus creavit cælum et terram et hominem formavit ad imaginem suam;
permultis etiam sæculis, ex quo post diluvium Altissimus in nubibus arcum posuerat, signum fœderis et pacis;
a migratione Abrahæ, patris nostri in fide, de Ur Chaldæorum sæculo vigesimo primo;
ab egressu populi Israël de Ægypto, Moyse duce, sæculo decimo tertio;
ab unctione David in regem, anno circiter millesimo;
hebdomada sexagesima quinta, iuxta Danielis prophetiam;
Olympiade centesima nonagesima quarta;
ab Urbe condita anno septingentesimo quinquagesimo secundo;
anno imperii Cæsaris Octaviani Augusti quadragesimo secundo;
toto Orbe in pace composito, Iesus Christus, æternus Deus æternique Patris Filius, mundum volens adventu suo piissimo consecrare, de Spiritu Sancto conceptus, novemque post conceptionem decursis mensibus, in Bethlehem Iudæ nascitur ex Maria Virgine factus homo: Nativitas Domini nostri Iesu Christi secundum carnem (fratellanza.net).