Dvadeset godina nakon smrti pape Ivana Pavla II., 2. travnja 2005., Luis Martinez-Saavreda osvrće se na ambivalentnost odnosa pape Poljaka prema latinoameričkim Crkvama i teologiji oslobođenja koju je Vatikan pod njegovim pontifikatom osudio, a potom priznao.
„Nalazimo se usred dramatične borbe između ‘kulture smrti’ i ‘kulture života’“, istaknuo je papa Ivan Pavao II. u svojoj jedanaestoj enciklici „Evangelium vitae“ („Evanđelje života“), objavljenoj 25. ožujka 1995. godine, prije točno tri desetljeća.
30. obljetnica apostolskog pisma „Nadolaskom trećeg tisućljeća“ pape Ivana Pavla II. (10. studenoga 1994.)
Papini posjeti poboljšavaju stanje ljudskih prava u zemljama koje posjeti. S obzirom na visoku razinu medijske pozornosti, demokratske vlade učinile su značajna poboljšanja, pokazalo je empirijsko istraživanje koje su u ponedjeljak 11. ožujka objavili hamburški pravnik Jerg Gutmann i njegov kolega iz Bruxellesa Marek Endrich
Ivan Pavao II. postavio je pred vjernike dva ključna čimbenika velike dinamike Božje objave ljudima. Prvo, istaknuo je da je Isus, koji je stupio među ljude istovremeno bio jedan od njih. „Bog je stupio u ljudsku povijest, te kao čovjek, postao nosiocem te povijesti, jedan od milijarde, a ipak Jedinstven.“ Drugi ključni element u tom velikom duhovnom procesu je čovjekov odgovor u vjeri. Bog govori! Čovjek sluša i odgovara.
Kardinal Jean-Pierre Ricard sam se prijavio Francuskoj biskupskoj konferenciji zbog “prijekornog ponašanja” prema 14-godišnjoj djevojčici. No postoji mnogo više sumnjivih slučajeva među francuskim biskupima.
Andrea Tornielli: Franjo apelira na poticanje promjene “strukture grijeha” koje karakteriziraju sadašnji sustav
Legenda pop glazbe – od folka i rocka do countryja, gospela i bluesa. Bob Dylan objavio je stotine pjesama i desetak albuma. Nakon iskustva vjerskog buđenja, neke od njegovih pjesama su i nadahnute kršćanstvom.
Potpisalo ju je najprije 156, a potom oko 200 profesora teologije koji su time oblikovali nešto poput “Who is Who” teologije u zemljama njemačkog govornog područja; među njima: Franz Böckle, Johannes Brosseder, Peter Eicher, Heinrich Fries, Ottmar Fuchs, Norbert Greinacher, Johannes Gründel, Bernhard Häring, Friedhelm Hengsbach, Peter Hünermann, Hans Küng, Norbert Mette, Johann Baptist Metz, Dietmar Mieth, Knut Walf, Jürgen Werbick i Hans Zirker. Kasnije im se pridružilo još oko 500 sveučilišnih profesora širom svijeta. Kölnska deklaracija bila je pravi prasak za tadašnje vodstvo Crkve, no čini se da papa Franjo neke stvari vidi drugačije od svojih prethodnika.
Velika milost, istinsko proročanstvo za život Crkve, nova Pedesetnica: ovako su Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. govorili o posljednjem Koncilu. Malo sjeme je postalo stablo koje i dalje djelovanjem Duha Svetoga donosi plod.