Skupina sudionika Sinode o Amazoniji i drugih paralelnih inicijativa, na čelu s biskupom Erwinom Kräutlerom i kardinalom Claudiom Hummesom, okupili su se u katakombama Santa Domitilla kako bi obnovili obećanja koja su 1965. dali 42 koncilska oca
Oko 150 sudionika Sinode o Amazoniji sastali su se ove nedjelje, 20. listopada, kako bi obnovili takozvani “Pakt iz Katakombi”, dokument kojeg su četrdeset i dvojica biskupa i kardinala, ponajviše latinskoameričkih, potpisali 16. studenog 1965., nekoliko dana nakon zaključenja Drugog vatikanskog koncila, obvezavši se živjeti u siromaštvu i služenju, te u središte svoje službe staviti upravo siromašne. Smatra se da je upravo taj čin nadahnuo teologiju oslobođanja koja je nastala sljedećih godina.
Sastanak se održao u katakombama Santa Domitilla, uz Via Ardeatina u Rimu. Ondje su sudionici Sinode – uglavnom Brazilci i Kolumbijci – krenuli u nedjelju ujutro oko 7 sati zajedno sa osobama iz drugih inicijativa u svezi Amazonije, poput one sa sjedištem u župi Santa Maria in Traspontina.
U polupodzemnoj bazilici posvećenoj mučenicima Nereju i Ahileju potpisali su novi dokument naslovljen: Pakt iz katakombi za zajedničku kuću. Službu je predvodio brazilski kardinal Claudio Hummes, a uz nekoliko svećenika i redovnica bili su prisutni i predstavnici autohtonih naroda. U svojoj propovijedi Hummes je naglasio da je osobno svjedočenje Krista svakog pojedinca važno za narod, kao i molitva jednih za druge, osobito za ljude Amazonije.
U samom Paktu iz katakombi, između ostalog, biskupi se obvezuju na „integralnu ekologiju“ i zaštitu amazonske prašume koja je posvećena savezom i Božjim stvaranjem. Obnavljaju svoju “preferencijalnu opciju za siromašne, posebno među starosjedilačkim narodima”, obvezuju se da će se boriti protiv bilo kojeg oblika nasilja, obvezuju se na ekumenizam i sinodalnu Crkvu u kojoj svi kršteni mogu iskazati svoje brige i nadanja. Posebno treba prepoznati raznolik rad i službu žena koje upravljaju zajednicama u Amazoniji. Stoga biskupi žele da žene koje de facto usmjeravaju seoske zajednice budu osnažene “odgovarajućim službama i ministerijima”.
Konačno, suočeni s lavinom potrošnje, potpisnici su se obvezali na “sretan, trezven i jednostavan način života pored ljudi koji imaju malo ili ništa”.
Inicijativa je pripremljena “nekoliko mjeseci prije” početka Sinode, kako to objašnjava organizator p. José Oscar Beozzo za Vatican Insider: “16. studenog 2015. proslavili smo 50. obljetnicu Pakta potpisanog u katakombama. Neki od biskupa iz Brazila, Kolumbije i Ekvadora željeli su prihvatiti ovaj Pakt i obnoviti ga u amazonskom kontekstu u svjetlu današnjih izazova”.
U njemu su se tadašnji koncilski oci obvezali odreći svih simbola, materijalnih posjeda ili privilegija moći i staviti siromašne u središte pastoralne službe. Siromašna je to Crkva koja služi kojoj se u to vrijeme nadao papa Ivan XXIII, a pedeset godina kasnije i njegov nasljednik Franjo. Pakt su potpisala 42 prelata, a među autorima nacrta bio je i Helder Câmara (1909.-1999.), nadbiskup Olinda i Recife, sluga Božji, koji je umro u dobi od 90 godina. Nazvan “o bispinho” (biskupić) zbog niska rasta, Câmara – čiji je proces za beatifikaciju završio na biskupijskoj razini – ostavio je dubok pastoralni trag u svojoj zemlji, znajući evanđeoski se boriti za pravdu i uvijek koračati putem mira. Câmara je često bio optuživan da teži nekakvoj proleterskoj revoluciji. Zato je jednom zgodom rekao: “Kad dijelim hranu siromašnima, proglašavaju me svecem. Kad pak pitam, zašto siromašni nemaju što za jesti, proglašavaju me komunistom.”
U dokumentu se čitaju obećanja poput “davanja vremena, razmišljanja, srca, sredstava” apostolskoj i pastoralnoj službi ekonomski slabim i nerazvijenim skupina. U drugim odlomcima biskupi obećavaju: “Glede smještaja, hrane i prijevoznih sredstava, pokušat ćemo živjeti u skladu s uobičajenim načinom života stanovništva”, a “financijsko upravljanje u našoj biskupiji povjerit ćemo povjerenstvu sposobnih vjernika laika”, “izbjegavajući time ono što bi mogle biti naše privilegije”, ”bit ćemo otvoreni za sve, bez obzira na njihovu religiju”.
Sve su to obveze koje potpisnici sada žele obnoviti za svoju službu stanovništvu Amazonije koje je od multinacionalnih organizacija iskorišteno i poniženo zbog načina na koji tretiraju stanovništvo i pljačke njihovih teritorija, a u nekim su slučajevima, zajednice su gotovo osuđene na sporo uništenje (lastampa.it; fratellanza.net).