Slike i riječi koje su obilježile Papin posjet Mozambiku, Madagaskaru i Mauricijusu
Andrea Tornielli – Vatican News
Završio je Papin posjet Mozambiku, Madagaskaru i Mauricijusu, a tih intenzivnih i izvanrednih dana Papu su pratila radosna lica djece, žena i muškaraca koji su ga pratili po blatnim i prašnjavim cestama Maputoa i Antananarivoa, i koji su animirali – u pravom smislu te riječi – prekrasne liturgije koje su slavljene u tri zemlje. Radost koju su uspjeli iskazati, usprkos poteškoćama i nesigurnim uvjetima u kojima su mnogi od njih prisiljeni živjeti, sve nas može podučiti. Uči nas da za izračunavanje dobrobiti ljudi nisu dovoljni parametri povezani samo s ekonomskim podacima: živa vjera, prijateljstvo, vještine odnosa, obiteljske veze, solidarnost, sposobnost uživanja u malim stvarima, spremnost davanja, nikada ne mogu ući u statistike.
Najpotresniji trenutak cijelog putovanja nedvojbeno je bio susret s osam tisuća djece Akamasoa, na mjestu gdje je prije bilo ogromno odlagalište i gdje umjesto toga sada postoje male, ali dostojanstvene kuće od opeka, škole, mjesta za rekreaciju. Djelo koje je prije trideset godina započeo p. Pedro Opeka jedno je od mnogih skrivenih blaga Katoličke crkve u svijetu. Djelo je to koje utjelovljuje kršćansku nadu. Zahvaljujući zalaganju ovog misionara, tisuće obitelji našle su posao i dostojanstvo, a tisuće djece pronašle su krov nad glavom, hranu i mogućnost pohađanja škole. Bučan i svečan doček koji su djeca Akamasoa posvetila Papi gorivo je za dušu. Koliko otaca Pedra ima u Africi, Aziji, Latinskoj Americi, ali i u najproblematičnijim predgrađima Zapada. Promatrajući lica te djece, sretna što su u svojoj kući ugostila djeda iz Rima obučenog u bijelo, nailazimo na najdublju bit Crkve i njezine misije: evangelizirati i promicati čovjeka.
Evangelizirati, birajući blizinu najslabijima i odbačenima. Evangelizirati, svjedočeći «prisutnost Boga koji je odlučio živjeti i uvijek ostati usred svog naroda», kako je rekao Franjo u Akamasoi. Papa je ovih dana nekoliko puta apelirao na svećenike, redovnike i redovnice da ponovo zapale vatru autentičnog misionarskog duha koji se ne može odvojiti od blizine onima koji pate.
Franjo je također pozvao da stanje siromašnih ne smatramo samo kao činjenicu: «Nikada ne posustajte pred štetnim učincima siromaštva, nikada se ne prepuštajte iskušenjima laganog života i prepuštanju samima sebi». Druga crvena nit koja je povezivala događaje putovanja bila je poziv na odgovornost vlada, političkih vlasti i civilnog društva kako bi se mogli tražiti novi putevi razvoja. Inovativni putevi sposobni dovoditi u pitanje trenutni ekonomsko-financijski model, čineći narode protagonistima izgradnje pravednije i solidarnije budućnosti u kojoj će se više poštovati dostojanstvo života, kulture i tradicije, i s većim poštovanjem prema stvorenom koje nam je darovano, tako da ga možemo ostaviti svojoj djeci a ne da ga uništavamo i pljačkamo. Poruke izgovorene u Africi i za Afriku, ali i za sve nas.
Fratellanza umana (10.09.2019.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.