Foto: KNA
Franjinim govorom završen je četverodnevni sastanak za zaštitu maloljetnika. Ali ovim ne završava sve učinkovitiji rad na suzbijanju ovog fenomena.
Andrea Tornielli
“Iza toga stoji Sotona”. Franjo je dodao ovu rečenicu u završni govor sastanka za zaštitu maloljetnika. Na kraju mise u Sala Regia, još uvijek odijeven u liturgijske haljine, Papa je govorio hrabro i realno o tom fenomenu zla. “U ovim bolnim slučajevima – rekao je – vidim ruku zla koja ne štedi ni nevinost malenih. I to me navodi na razmišljanje o primjeru Heroda koji je, vođen strahom od gubitka svoje moći, naredio da se pokolju sva betlehemska djeca”. I ranije je Franjo, tijekom razgovora s novinarima u zrakoplovu, zlostavljanje usporedio s “crnom misom”. Stoga, “iza ovoga stoji Sotona”, ruka zla. Prepoznati ga ne znači zaboraviti sva objašnjenja ili smanjiti osobne odgovornosti pojedinaca i skupina ustanove. To znači smjestiti ih u dublji kontekst.
U svom govoru Papa je govorio o zlostavljanju u svijetu, ne samo u Crkvi. No, to je učinio da pokaže zabrinutost oca i pastira koji ne namjerava umanjiti ozbiljnost zlostavljanja počinjenih u crkvenom kontekstu, jer odvratna nečovječnost fenomena “postaje još ozbiljnija i skandaloznija u Crkvi”. Roditelji koji su svoju djecu i mlade povjerili svećenicima da ih obrazuju i odgoje, uvodeći ih u život vjere, uvidjeli su da se oni vraćaju nepopravljivo i trajno ranjenog tijela i duše. U opravdanoj ljutnji ljudi – objasnio je Papa – Crkva “vidi odraz Božje srdžbe, odraz izdanog i oskvrnjenog Boga od strane tih nepoštenih posvećenih osoba”.
Tihi krik zlostavljanih, neizlječiva drama njihovih života koje su uništili posvećeni ljudi pretvoreni u korumpirane i neosjetljive monstrume, glasno je odjeknuo u dvorani Sinode. On je probio srca biskupa i redovničkih poglavara. Uklonio je opravdanja, juridičke ambalaže, hladnoću tehničkih rasprava, potragu za skloništem u statistikama. Apsolutna težina fenomena postala je savijest sveopće Crkve kao nikad prije.
Franjo je u svom završnom govoru želio zahvaliti mnogobrojnim svećenicima i redovnicima koji su se posvetili naviještanju Evanđelja i koji, dajući vlastiti život u nasljedovanju Isusa, odgajaju i štite malene i nezaštićene. Gledati zlo u lice ne može nas natjerati da zaboravimo dobro, ne zbog beskorisnog ostvarenja ponosa, nego zato što moramo znati gdje tražiti i koga slijediti kao primjer.
Ali sastanak u Vatikanu nije bio samo udarac u trbuh koji je sudionicima omogućio da postanu svjesniji razarajućeg djelovanja zla i grijeha a time i potrebe da traže oproštenje prizivanjem pomoći božanske milosti. Sastanak na vrhu, također, potvrđuje čvrstu volju za davanjem konkretnosti onomu što je rečeno posljednjih dana, izborom učinkovitih mjera. Zato što svijest o ozbiljnosti grijeha i stalni apel Nebu za pomoć koji su obilježili sastanak u Vatikanu idu ruku pod ruku s obnovljenom i djelotvornom predanošću kako bi se osiguralo da crkveno okruženje bude uvijek sve sigurnije za djecu i ranjive odrasle osobe. U nadi da se ta predanost može proširiti i na sve ostale sektore naših društava (vatican news; fratellanza.net).