Foto: Tomáš Halík, pfarrbriefservice.de/Peter Weidemann
Nova predsjednica Slovačke je odvjetnica i aktivistica za građanska prava Zuzana Čaputová. Poznati češki teolog i svećenik Tomáš Halík odlučio joj se i prije izbora ispričati zbog napada nekih slovačkih biskupa i svećenika. U intervjuu, kojeg donosimo u cijelosti, pojašnjava zašto je to učinio.
Ladislav Bariak | christnet.eu
Zašto ste odlučili podržati Zuzanu Čaputovu?
Halík: Iz nekoliko razloga. Prvo: Draga mi je Slovačka i stalo mi je do njezine dobre budućnosti i do pobjede demokracije nad populizmom u postkomunističkim zemljama. Slažem se s najiskusnijim češkim političarem Karlom Schwarzenbergom da Zuzana Čaputová predstavlja veliku nadu ne samo za Slovačku, za mobilizaciju njezinih moralnih snaga i njezin ugled u inozemstvu, već i za cijelu Srednju Europu. Ovo bi mogao biti početak kraja opasnih orbanovskih pokušaja “neliberalne demokracije” (autoritarna nedemokratska država). Drugo: Osjećam se odgovornim za vjerodostojnost kršćanstva i čast Katoličke crkve. Zbog toga sam se došao ispričati gospođi Čaputovoj zbog glupih i agresivnih napada na njezinu adresu iz određenih katoličkih krugova. Buduća predsjednica Republike Slovačke trebala bi znati da glasovi nekoliko klerikalnih ograničenika nisu jedini glas Crkve. Mnogi slovački katolički studenti u Pragu također su me zamolili da joj kažem da se srami crkvenih poglavara koji su govorili na ovaj način.
U isto vrijeme Zuzana Čaputová ne krije svoj stav prema usvajanju djece od strane istospolnih parova. Ne smeta Vam?
Potpuno odbacujem ograničeni raster katoličkog kadriranja, koji je usredotočen na tri stvari na koje predsjednik/ca ionako ne može utjecati, jer o njima odlučuje parlament. Ova uska vizija u potpunosti previđa vrednote koje uistinu pokazuju moralni profil kandidata: njegov odnos prema ljudskim pravima i jednakim mogućnostima za sve, građanskoj slobodi, slobodi mišljenja, obrazovanju, odgovornosti za okoliš, kulturi prava, socijalnoj pravdi, pravdi za manjine itd. Papa Franjo nazvao je “zapinjanje” i fiksaciju katolika na samo nekoliko stvari glede seksualnog morala pravim imenom: to je neurotična opsesija. Napokon bi nas moglo zanimati nešto drugo, važnije!
Istodobno, prije bi se moglo očekivati da će katolički svećenik podržati Františeka Miklošeka, bivšeg disidenta i organizatora demonstracija sa svijećama u Bratislavi 1988. godine.
Fero Mikloško je moj stari rijetki prijatelj iz vremena disidenta, sjajna osoba, duboko ga poštujem. Ali bojim se da je njegovo vrijeme aktivne politike prošlo, a istraživanja pokazuju da bi na kraju glas za njega nažalost bio izgubljeni glas. Mislim da bi on sada radije trebao podržati Čaputovu – tim više što ga je sada s njom ujedinila ista “propovijed s propovjedaonice”. Pokazalo bi se da je Bog toliko moćan da na kraju može djelovati preko određenog nadbiskupa.
Zuzana Čaputová kaže u intervjuu za aktuality.sk da vjeruje u Boga, no da se njezina vjera više odvija u njezinom srcu te da u crkvu ide uglavnom kada tamo može biti sama s Bogom. Kako doživljavate takvu vjeru?
Došao sam u Bratislavu i kako bih u svom osobnom razgovoru s njom – koji je bio iskren, dug i više duhovan nego politički – provjerio svoj dojam da Zuzana Čaputová nije samo moralna, već i istinski duhovna osoba. I doista imam taj osjećaj prema njoj nakon našeg lijepog sastanka. Mislim da je čak puno dublje i iskrenije duhovna od mnogih “službenika” Crkve. I stvarno cijenim da, za razliku od nekolicine drugih kandidata, ona iz toga ne želi “sakupljati” političke bodove.
Sve je češća pojava kada ljudi govore o svojoj vjeri na sličan način kao Zuzana Čaputová. Zašto ljudi misle da im više ne treba ništa da bi vjerovali u Boga?
Ako Crkvu predstavljaju ljudi poput nadbiskupa Jána Oroscha, nitko se ne može iznenaditi da će promišljeni i obrazovani ljudi, posebno mladi, okrenuti leđa ovom obliku Crkve, da će se crkve početi prazniti i ako Crkva ne bude nudila vjerodostojniju i kulturniju alternativu, ljudi će tražiti vaše vlastite putove do Boga. Iz različitih razloga, mnogi ljudi danas napuštaju Crkvu, pogotovo kad je masovno licemjerje svećenika danas pokazalo da su najkonzervativniji oni koji zapravo žive dvostruki život i ispliva im upravo ono što su tako glasno osudili. Zanimljivo je da obično ne postaju ateisti. Crkva se ne smije odreći odgovornosti za ove frustrirane katolike, već ih mora moći prvo saslušati. Sada sam razgovarao s ljudima koje su zlostavljali svećenici, i vjerujte mi, to su vrlo teška i bolna iskustva.
Ako je ta vjera autentična, može li se reći da je bolja takva vjera nego ići nedjeljom u crkvu i sjediti sat vremena a da pritom nedostaje unutarnje iskustvo?
Isus govori jasno: vjera se mora dokazivati djelima, nije dovoljno reći: Gospodine, Gospodine. Isusa ne zanimaju naša pobožna i mirisava nedjeljna ja, već naša istinska svakodnevna ja, naša srca.
Slovački biskupi dvaput su značajnije intervenirali na predsjedničkim izborima u ožujku 2019. godine. Prvi put su lansirali sastanak s desnim kandidatom za Smer-SD Marošem Šefčovičem, a drugi put kad je trnavski nadbiskup Ján Orosch u izravnom televizijskom prijenosu izjavio da je izbor Zuzane Čaputová ozbiljan grijeh za katolika. Jesu li ove riječi odjeknule i u Vašoj zemlji, u Češkoj? Jesu li biskupi skloni intervenirati na izborima u Češkoj u sličnom stilu?
Srećom, naši biskupi već znaju što rade biskupi u svim civiliziranim zemljama: da podržavanje kandidata s govornice znači davanje poljupca smrti, to je potpuno kontraproduktivno. Mnogi katolici u Slovačkoj napisali su mi da je Oroschova propovijed presudila: natjerala ih je da glasaju za Čaputovu. Prema važećem socijalnom učenju Crkve, nemoralno je da Crkva ulazi u “registrirano partnerstvo” s bilo kojom političkom strankom ili političarom. Ako ga biskup ili svećenik komentira, neka onda kao građanin govori samo za sebe. Crkva kao takva mora održavati slobodnu distancu od ove određene razine politike moći, može se podsjećati tek na opća moralna načela. Katolik treba donositi odluke prema svojoj savjesti, razumu i iskustvu. No imam osjećaj da se u Slovačkoj događa sljedeće: kad biskupi komentiraju političke kandidate, koliko znam, mnogi katolici to više uzimaju kao informaciju o kvaliteti tih biskupa nego o kvaliteti tih kandidata. Svijet i Crkva se nezaustavljivo mijenjaju, a oni koji mentalno ostaju u 19. stoljeću postaju smiješni.
Biskup Orosch također je Františeku Miklošeku pripisao riječi o LGBTI zajednici, što on nikada nije rekao. Govori se i da je trnavski biskup na taj način podmirio račun sa svojim prethodnikom Róbertom Bezákom. Nije li to nešto s čime bi se BK Slovačke trebala baviti interno? Kako bi se trebala ponašati TV Lux koja je emitirala taj prijenos uživo? Nije li je biskup zloupotrebio prijenos zbog vlastitih interesa?
Orosch je ne samo Miklošeku, već i gospođi Čaputová pripisao mišljenja koja nikada nisu zastupali. Ako postoji išta što izaziva grijehe i bijes javnosti, onda je to laž i kleveta s namjerom da se našteti bližnjemu i naruši njegov ugled, štoviše, to se širi katoličkim medijima. Kako čovjek to rješava u svojoj savjesti, kako se ponaša prema TV Lux i biskupskoj konferenciji, to je njihova stvar, stvarno neću razgovarati s njima o tome.
A spomenuti sastanak biskupa i kandidata koalicije Smer-SD? Odstupa li to od načina na koji bi biskupi trebali postupati prije izbora ili je to u redu?
Ne znam pozadinu sastanka, ali biskupi su mogli pretpostaviti da će dugogodišnji član Komunističke partije školovan u Moskvi napraviti jeftinu mamilicu za glasače od fotografija sa sastanka i nekoliko fraza o “tradicionalnim vrijednostima”. Ali ne bih podcjenjivao slovačko biračko tijelo – uostalom: vidjet ćemo uskoro.
U tom kontekstu, kako vidite slučaj da su na kandidate koji šire fašističke ili ekstremističke ideje biskupi ostali gluhonijemi?
Ponekad je moguće griješiti ne samo riječju, već i šutnjom ili nemogućnošću razlikovanja “vremena za govor i vremena za šutnju”.
Pa što biste očekivali od crkvenih vođa prije izbora?
Sad je bolje šutjeti, klečati, moliti (christnet.eu; fratellanza.net).