Foto: © KNA/Stefano Dal Pozzolo/Romano Siciliani
“Moramo više razmjenjivati ideje”, zahtijeva kardinal Jean-Claude Hollerich s pogledom na Sinodalni put. U intervjuu govori i o prilikama koje nastaju ako “uobičajeni kršćani” zbog korone više ne dolaze u crkve.
Roland Juchem | KNA
Posljednji posjet kardinala Jean-Claudea Hollericha Rimu zasjenili su požar u Moriji (Grčka) te jadni pregovori o Brexitu. U intervjuu luksemburški nadbiskup i predsjedatelj Povjerenstva biskupskih konferencija Europske unije (COMECE) govori također o Papi te svom pogledu na Sinodalni put u Njemačkoj.
Gospodine kardinale, Vi ste na čelu Povjerenstva katoličkih biskupskih konferencija u EU. S obzirom na neuređenu situaciju između Britanaca i EU, što Vas osobito pogađa?
Hollerich: Boli me. Imam problema s razumijevanjem kada se više ne žele držati ugovora jer su osnove suradnje dovedene u pitanje. Ne sugeriram da je premijer Johnson populist, no njegovo je ponašanje populističko. Takve opasne tendencije mogu naštetiti svjetskom poretku. Nadam se da će građani EU i Velike Britanije ostati prijatelji i da neće razbiti previše porculana.
Nakon požara u logoru Moria vrlo ste jasno govorili u prilog brzom prijemu migranata otuda. Potpuno ste na crti Pape. Koliko je ovo stajalište nepodijeljeno unutar Biskupskih konferencija u EU?
Hollerich: Morate pitati druge biskupske konferencije. Ali to nije samo crta Pape Franje, već i crta Evanđelja. Predan sam tome i ne mogu reći ništa drugo. Postoje biskupi koji migrante i izbjeglice vide kao prijetnju, ali s gledišta evanđelja to ne može biti moja prva reakcija.
Kakva raspoloženja imate u vezi s tim u svojoj zemlji?
Hollerich: U stalnom sam kontaktu s ministrom vanjskih poslova Jeanom Asselbornom, koji je ujedno i ministar za imigraciju i azil. Osjećam da ima veliko srce i želi pomoći ljudima. Naravno da postoje i ljudi koji više ne žele izbjeglice. To mogu razumjeti do određene mjere. Nekretnine u Luksemburgu postale su toliko skupe da se mnoge obitelji sele u susjedne zemlje.
Rastu li cijene zbog izbjeglica?
Hollerich: Ne izravno. No oni dobivaju socijalni stan s našim vrlo visokim standardom. Ja si, primjerice, nakon umirovljenja više ne bih mogao priuštiti takav stan. Možda je bila pogreška nacionalizirati svu izbjegličku pomoć. Da je netko to prepustio nevladinim organizacijama i Crkvama, pomoć bi bila manje birokratska, više bi se dijelilo i integracija bi bila lakša. Nema sumnje da se moraju uzeti u obzir siromašniji građani zemlje. Ali ne možete koristiti njihove argumente kako biste pobijedili populiste na izborima. Zapanjen sam kad vidim da su Zeleni i Ljevica u Njemačkoj u tom pogledu puno otvoreniji od C-stranaka.
Kad smo već kod “C”[Christlich]: Franjo se nekoliko puta založio za Europu da ispuni svoju odgovornost. Koliko je Papa frustriran stvarnom politikom?
Hollerich: Nije frustriran. On je čovjek molitve, sigurno ima teških trenutaka, ali djeluje iz svoje kršćanske nade. I ne umara se uvijek iznova podsjećati na istu evanđeosku poruku svijetu. Za mene je on uzor u tom pogledu.
Za dva tjedna očekujemo novu Papinu encikliku Fratelli tutti…
Hollerich: Volio bih reći: Fratelli e sorelle tutti, dakle: sva braća i sestre…
Što njome zapravo može učiniti?
Hollerich: Vjerujem da, poput Laudato si, može puno postići motivirajući ljude da djeluju. Kad sam prije nekog vremena upoznao austrijskog saveznog predsjednika Van der Bellena, odmah smo se našli oko Laudato si. Papina enciklika omogućuje razne saveze. Tako da sam siguran da je predsjednik Europske investicijske banke u Luksemburgu Werner Hoyer na istoj crti.
Pandemija covida i lockdown vrlo su teške za Crkve. Kao biskup, čemu se protivite?
Hollerich: Ne mogu tek tako nešto dogovoriti. Broj prvih pričesti i kateheza naglo je opao. Bilo je dobrih internetskih ponuda, no obitelji su bile nezadovoljne jer su se roditelji morali pobrinuti za školske zadaće. Osim toga, mnogi se “uobičajeni kršćani” drže podalje shvaćajući da im Crkva ne nedostaje. Ni oni se neće vratiti, ali i to je prilika.
Kako to?
Hollerich: Možemo se postaviti drugačije, sada moramo stvarati zajednice, ne samo onda kad idemo u crkvu. Smrt i uskrsnuće Isusa Krista moraju biti u središtu pozornosti, inače ne bismo imali što reći u covid-krizi. Možemo dati nadu, trebaju nam novi oblici evangelizacije, a ne obnavljanje prijašnjih načina.
Što je zapravo evangelizacija?
Hollerich: Riječima i djelima naviještati poruku evanđelja, Isusovu brigu prema ljudima. Ako ovo živite s uvjerenjem, to također mijenja strukturu i stvara nove službe u Crkvi.
Kakav je Vaš dojam o Sinodalnom putu Crkve u Njemačkoj?
Hollerich: Iznimno poštujem to što ste se usudili postaviti vrlo velika pitanja, njih se također mora postavljati. Ne želim se miješati ni pod kojim uvjetima – ali mogu li se odgovori na ta pitanja dati u jednoj zemlji ili ne bi li s vremenom bila potrebna Europska sinoda? Kad vidim kako pojedini njemački biskupi razmišljaju o blagoslovu homoseksualnih parova i čujem što biskupi u Poljskoj govore o takvim temama – bit će teško. Crkve često razmišljaju previše nacionalno u odnosu na situaciju u svojoj zemlji. Moramo više međusodno dijeliti.
Spomenuli ste “vrlo važna pitanja” na Sinodalnom putu. Što je najvažnije?
Hollerich: Položaj žena u Crkvi. Ne kažem da moraju postati svećenice. Jednostavno ne znam. Ali otvoren sam za to. Jasno je, međutim, da trenutna situacija nije dovoljna. Morate vidjeti i primijetiti da žene imaju riječ u Crkvi. Ono što mi se sviđa kod Sinodalnog puta je što je to način na koji ne znate uvijek kako će se stvari dalje odvijati. Poduzimate korake i zajedno tražite kako dalje (KNA).