Foto: © KNA (arhiv)
Papa Franjo pokazuje Crkvi u Slovačkoj i diljem Europe način da “živi unutar” svijeta, ponizno i bez nostalgije za prošlošću.
Andrea Tornielli
Putovanje u Slovačku omogućuje nam da shvatimo put kojeg treba slijediti a kojeg Franjo predlaže Crkvama cijele Europe, ne samo onima na istoku. Prije svega, Papa predlaže pogled pun realizma: i mučeničke se nacije koje su poznavale progon komunističkog totalitarizma danas suočavaju s galopirajućom sekularizacijom i s generacijama koje više nemaju nikakav kontakt s poviješću herojstva, otpora i vjerničkog identiteta življena s ponosom. Mladi su “često u zabludi potrošačkog duha koji zamagljuje egzistenciju”, a društva nekad ponosna na svoju tradiciju sada doživljavaju ideološku kolonizaciju, smanjenje napretka u materijalnu korist, težnju za pravima svedenim na individualističke želje.
Suočen sa svim tim, Franjo objašnjava da odgovor na sekularizaciju nije zatvaranje u sebe, jer Crkva nije utvrda ili vladarica koja na svijet gleda s udaljenosti, zadovoljna sama sa sobom. Umjesto toga, postoji potreba za Crkvom poniznom poput Isusa, koja hoda zajedno, koja se ne odvaja od svijeta, nego koja “prebiva u njemu”. Postoji potreba za Crkvom koja se ne sklanja u jednoličnost i ukočenost, već čini da sloboda raste, poštujući puteve svake osobe. To je kreativna Crkva poput svetaca ovih zemalja, Ćirila i Metoda, koji su izmislili novo pismo kako bi ljudima prenijeli vjeru. Pronalaženje novih “pisama” za naviještanje Evanđelja, bez nostalgije za prošlošću koja je sada prošlost, najhitniji je zadatak Crkava među narodima Europe (vatican news; fratellanza.net)