Branitelj vjere ili branitelj religije? Titula engleskih monarha stara 500 godina i dalje je relevantna i može izazvati žestoke rasprave na kojima je princ Charles morao bolno učiti.
Čak i ako to teško možete zamisliti – doći će dan smrti Elizabete II. Nakon kraljičine smrti, na prijestolju bi je trebao naslijediti princ Charles koji bi tako preuzeo i njezinu funkciju – svjetovnog – poglavara Anglikanske Church of England. On je tada i Branitelj vjere. Oko njegova tumačenja ovog zadatka, od 1994. godine, pojavilo se u intervalima ono što bi se moglo opisati kao shitstorm.
Titulu Branitelj vjere (Defensor fidei) prije 500 godina, 11. listopada 1521., papa Lav X. dodijelio je engleskom kralju Henriku VIII. Henrik je s velikim negodovanjem primijetio uspjeh wittenberškog redovnika po imenu Martin Luther. Njegovi su spisi toliko razljutili kralja da je sam uzeo pero i jednim spisom branio i Papu i nauk o vjeri (Assertio septem sacramentorum – Obrana sedam sakramenata). Ova počasna titula dodijeljena mu je kao nagrada.
Parlament daje Henriku titulu
Nakon što je Henrik VIII. raskinuo s Katoličkom crkvom, papinska mu je strana oduzela titulu. Godine 1543. ponovno ju je primio, ovaj put od parlamenta sa zadatkom da zaštiti anglikansku vjeru. Kratica DF ili FID DEF pronađena je na kovanicama u kraljevstvu iz 1714. godine.
Kraljica Elizabeta II. položila je zakletvu na svojoj krunidbi 1953. čime je obećala zaštitu anglikanske vjere i Engleske crkve. Budući da je religiozna žena, nošena vjerom, uvijek se ozbiljno bavila tim zadatkom – sa svim poštovanjem koje iskazuje prema drugim vjerskim zajednicama. To se odražava i u njezinim božićnim govorima i porukama za Dan Commonwealtha.
Govor koji je održala 2012. godine povodom svoje 60. obljetnice na prijestolju na prijemu koji je tadašnji nadbiskup Canterburyja Rowan Williams održao za osam religija u kraljevstvu smatra se revolucionarnim za suživot: “Zadaća Engleske crkve nije braniti anglikansku vjeru na štetu drugih religija. Ne, umjesto toga, Engleska crkva ima dužnost štititi slobodno prakticiranje svih religija u zemlji. Zapravo, Crkva ima stvoriti okruženje u kojem druge vjere i ljudi mogu slobodno živjeti bez vjere”.
Pritom je kraljica uzela u obzir činjenicu da je Velika Britanija tijekom godina svoje vladavine postala zemlja useljavanja s pripadnicima najrazličitijih religija. Kršćanska vjera, bilo protestantska ili katolička, tek je jedna među ostalima. Mnogi ljudi ne smatraju da pripadaju bilo kojoj religiji.
Hoće li katolički biskupi biti prisutni na budućoj krunidbi?
Godine 1994., kada je princ Charles glasno pomislio da će oznaku Branitelj vjere shvatiti kao Branitelj svih religija u kraljevstvu te možda čak i promijeniti ceremoniju krunidbe u skladu s tim, napadnut je. Je li bio ispred svog vremena?
Charles, koji sebe vidi kao usidrenog u anglikanskoj vjeri, pokazuje veliku otvorenost prema drugim religijama – bilo islamu, judaizmu ili pravoslavnim Crkvama. Religija i duhovnost važna su pitanja za njega. U intervjuu za BBC u veljači 2015., princ je ponovio pitanje kako će vidjeti svoju ulogu Branitelja vjere. Priznao je da je u to vrijeme svoje ideje prenosio prilično neodređeno. Htio se držati tradicionalne formulacije, no sebe je vidio kao zaštitnika svih vjerskih zajednica – i pozvao se na spomenuto obraćanje kraljice.
Hoće li se i kako točno ta razmatranja odraziti na krunidbu i zakletvu, tek ćemo vidjeti kada za to dođe vrijeme. No, kako bi došlo do izražaja da je društvo promijenjeno, predstavnici nekršćanskih religija trebali bi imati ulogu na krunidbi, a vjerojatno će tu biti i katolički biskupi. 1937. i 1953. odbili su poziv na krunidbu, jer je prijestolonasljednik izgubio svoja kraljevska prava ako bi se oženio katolkinjom. Ova odredba je ukinuta već dugi niz godina (kna; fratellanza.net).