Foto: Migranti na granici Poljske i Bjelorusije © Vatican Media
U šumi na poljskoj granici, pomoć migrantima iz Bjelorusije
Andrea Tornielli, Vatican News
Ima onih koji iskorištavaju migrante i izbjeglice pretvarajući ih u taoce, a to je svaki dan vijest. Ima onih koji užurbano grade ograde od bodljikave žice kako bi odbili “invaziju” bespomoćne djece, žena i muškaraca koji, potrebiti svega, promrzli lutaju po šumama na granici između Bjelorusije i Poljske, a i to je vijest. Ima onih koji izlaze na ulice kako bi poduprli politiku graditelja zidova, u ime identiteta koji sebe naziva kršćanskim, a ni to ne izmiče medijskom radaru.
No, ima i onih koji se pobune, u tišini, bez demonstracija, bez izlaska na ulice, i ostajući kod kuće daleko od kamera, pale baklje ljudskosti. A kada ova vijest dospije na stranice novina – kao u talijanskim novinama Avvenire i Repubblica – onda to oživljava nadu. U Poljskoj, u nekim kućama na granici u blizini šuma u kojima se održava drama migranata, nalaze se žene i muškarci koji se nisu prepustili globalizaciji ravnodušnosti, svjesni kršćanskih korijena koji se nisu pretvorili u ideologiju, već se oslanjaju na živo Evanđelje, ono iz prispodobe o milosrdnom Samarijancu.
To su ljudi koji se sjećaju učiteljstva svetog Ivana Pavla II., kojeg je prije tri dana citirao Papa Franjo na kraju opće audijencije: “Danas svijet i Poljska trebaju ljude velikoga srca”.
Čak i znajući da riskiraju da budu osuđeni što pomažu i podržavaju ilegalnu imigraciju, ovi dobri Samarijanci ostavljaju upaljeno zeleno svjetlo u svom domu noću, signalizirajući da se tamo, iza osvjetljenog stakla, nalazi tanjur vruće juhe i deka, na raspolaganju onima koji prolaze, bez obzira na putovnice i vize. Ili ostavljaju svježe mlijeko, obuću i kanistere vode ispred vrata, kako bi tihi dobrovoljci, koji se kreću kada padne večer, prikupili te darove i ostavili ih u šumi onima kojima su prijeko potrebni.
“Pokušaj sprječavanja da ovi očajni ljudi umru – kazao je Wiktor Jarocki, aktivist katoličke udruge u Krynkiju – sada je zločin. Ali sjećamo se lekcije pape Wojtyle i neposlušni smo na zakonit način: zaboraviti hranu i odjeću u šumi može se dogoditi a danas je to neizostavno” (vatican news; fratellanza.net).