Foto: © KNA/CNS photo/Paul Haring (arhivska)
Uskoro će napuniti 85 godina, a ljetos je imao ne baš bezopasnu operaciju debelog crijeva: Kako je zapravo Papa Franjo? Netko tko bi to trebao dobro znati je njegov nećak, José Luis Narvaja. Kazao je i koja to dva lajtmotiva u pontifikatu ima njegov ujak.
Papa Franjo je, kaže njegov nećak, ljetos dobro podnio operaciju crijeva. “Doživljavam ga s puno snage, ne vide se njegove godine”, rekao je José Luis Narvaja u intervjuu za časopis Famiglia Cristiana (aktualni broj). Franjo je malo prije 85. rođendana bio “vrlo aktivan, entuzijastičan” i nije se zaustavljao, kaže Narvaja. Papa Franjo, civilnog imena Jorge Bergoglio, 17. prosinca napunit će 85 godina.
“Kad sam ga vidio u srpnju nakon operacije, bio je dobro, ali ga je još malo boljelo i rekao mi je ‘Nemoj me nasmijavati, bole me šavovi!’”, rekao je Narvaja koji ima istu iskrenu srdačnost kao i njegov ujak. Neki su očekivali da će Franjo nakon operacije postati tiši ili smireniji, ali to nije bio slučaj. Narvaja je sin Papine sestre te, kao i njegov ujak, pripada isusovačkom redu. Živi i radi u Cordobi (Argentina) i u Rimu, gdje je pozvani profesor na Gregorijani.
Dva ujakova lajtmotiva
Kao dva lajtmotiva pontifikata svog ujaka Narvaja ističe: “Krist nije kip i Papa nije upravitelj”. Uz to, Papa je mišljenja: “Dobro se mora izabirati i ne smije se nametati“. Prema Narvaji, Bergogliovo uvažavanje običnih ljudi inspirirano je, između ostalog, djelima ruskog književnika Fjodora Dostojevskog.
Zato je uloga Božjeg naroda u svjetskoj Sinodi o sinodalnosti koja je započela toliko važna za Papu, objasnio je Narvaja. Za Franju narod “nije apstrakcija, to je svijet običnih ljudi, ‘svetost u neposrednom susjedstvu'”.
P. Narvaja predaje patristiku i zna čitati ujakov pontifikat na duhovni način: čini ono što osjeća da Duh traži od njega, kaže. Reforma Pape Franje je staviti Krista u središte Crkve i našeg života, a to je proces koji zahtijeva vrijeme. Naravno, ponekad osjeća da mora reći jaku riječ, ali zna da je Božje oruđe.
Staviti Isusa u središte ne znači staviti kip u središte kuće, već slušati Isusa kako bismo shvatili što on želi od svakog od nas, dopuštajući mu da preobrazi naše srce. Papa nije upravitelj, Isus je taj koji, budući da je u središtu, ispravlja stvari. Osjeća da mora odvojiti vrijeme da preobrazi srca, što Isus čini.
Duh nastavlja govoriti Crkvi
Ponekad mislimo da je Duh govorio u davna vremena i da više ne govori i, posljedično, ne želimo ništa promijeniti: ali Duh nastavlja govoriti s nama, on govori Crkvi, a mi moramo učiniti da Gospodin nastavi svoje djelo kroz nas. Isusovac nije iznenađen otporom koji ovaj proces može izazvati: Romano Guardini, Papi drag teolog, rekao je da se dobro mora željeti, ne može se nametnuti.
Postoji potreba da se naša srca obrate na dobro koje Bog želi, a postoji otpor kada se moramo boriti protiv svoje sebičnosti. Vidimo to i u Crkvi. Ako Gospodin nije u središtu našeg života, postaje teško promijeniti se, ističe Narvaja.
Papa Franjo otvorio je 9. listopada svjetski sinodalni proces Katoličke crkve. U višeetapnom dijalogu, koji je odmah u početku planiran na dobre dvije godine, Crkva bi prije svega trebala prakticirati drugačiji stil interakcije. Nakon dobrih šest mjeseci na razini mjesnih Crkava, 2022./2023. slijedi proces na kontinentalnoj razini, koji će potom dovesti do skupštine Biskupske sinode u Rimu u listopadu 2023. godine. Privremene rezultate ocjenjuju Biskupske konferencije i Tajništvo Sinode te ih sažimaju kao daljnje radne osnove. Od 2024. rezultati sinode trebali bi se primjenjivati lokalno u cijelom svijetu (kna; fratellanza.net)