Foto: Mediaset
U Franjinu dijalogu s četvero “nevidljivih” koji prenosi talijanski Mediaset, Papa govori o zlostavljanjima: “To je iskorištavanje slabosti nekoga tko se ne može obraniti”.
“Broj žena koje su pretučene, zlostavljane kod kuće, čak i od strane svojih muževa, je tako velik. Taj problem za mene je gotovo sotonski”. Papa Franjo u Santa Marti razgovara s četvero “nevidljivih” i suočava se – pred kamerama Mediaseta – s problemima povezanim s nasiljem, siromaštvom, posljedicama pandemije, životom zatvorenika. Sastanku, koji je koordinirao vatikanski stručnjak Fabio Marchese Ragona, nazočili su: Giovanna, majka koja je ostala bez posla s obiteljskim životom u nasilju; Maria, beskućnica; Maristella, osamnaestogodišnja izviđačica (skaut) kojoj je pandemija oduzela želju za radošću; Pierdonato, bivši doživotni osuđenik koji je odslužio 25 godina zatvora. Giovanni, koja pita kako vratiti dostojanstvo, Papa, nakon što je problem nasilja definirao kao “gotovo sotonski”, odgovara: “To je ponižavajuće, vrlo ponižavajuće. Ponižavajuće je kad tata ili mama ošamare dijete, jako je ponižavajuće i ja uvijek kažem, nikad šamarati lice. Kako to? Jer je lice dostojanstvo. Ovo je riječ koju bih htio vratiti jer iza nje stoji tvoje pitanje: ostaje li u meni dostojanstvo? Kakvo je moje dostojanstvo nakon svega ovoga, kakvo je dostojanstvo pretučenih, zlostavljanih žena? Dolazi mi slika koja je s desne strane na ulazu u Baziliku, Gospina pietà, ponižena Gospa pred svojim sinom golim, razapetim, zločincem u očima svih. To je majka koja ga je odgojila, totalno je ponižena. Ali ona nije izgubila svoje dostojanstvo i gledajući ovu sliku u teškim trenucima kao što je tvoj moment poniženja i gdje se osjeća da se gubi dostojanstvo, pogled na tu sliku daje nam snagu… Pogledaj Gospu, ostani s tom slikom hrabrosti”.
Kultura ravnodušnosti
Mariji, koja pita zašto je društvo tako okrutno prema siromašnima, Franjo kaže: “Ti govoriš o okrutnosti, to je to. To je najteži šamar društva za vas, ignorirati problem drugih… Mi ulazimo u kulturu ravnodušnosti gdje pokušavamo pobjeći od stvarnih problema, od boli nedostatka stambenog prostora, od nedostatka posla. Doista, s ovom pandemijom problemi su se povećali jer na vrata kucaju oni koji nude novac na zajam: kamatari. Siromah, čovjek u nevolji, pada u ruke kamatara i gubi sve, jer oni ne opraštaju. To je okrutnost nad okrutnošću, to govorim da privučem pažnju ljudi da ne budu naivni, lihvarstvo nije izlaz iz problema, kamatarenje ti donosi nove probleme”. Papa je tada upitao ženu ide li pomoći kad sretne osobu kojoj je gore. A nakon Marijina potvrdnog odgovora, dodao je: “Kad nekoga boli, čovjek razumije dubinu boli. Uvijek pokušajte probleme gledati u lice jer će se naći netko kome je gore od vas i treba mu vaš pogled da mu pomogne da krene naprijed”.
Bog blizak zatvorenicima
Pierdonato pita Papu ima li nade za one koji žele promjenu. Franjo je odgovorio rečenicom iz Biblije: “nada nikad ne postiđuje”, ne obeshrabruje. I dodao: “Postoji djelo koje mi se jako sviđa, a koje govori suprotno: u knjizi Turandot o nadi se kaže da nada uvijek obeshrabruje. Umjesto toga, kažem vam: nada nikad ne obeshrabruje. Postoji Bog, ne u orbiti, već Bog pored tebe, jer Božji stil je blizina, suosjećanje i nježnost… Bog je sa svakim od zatvorenika, sa svakom osobom koja padne u teškoću… Ti to ne kažeš ali ti u dubini srca znaš da ti je oprošteno i da imaš tu nadu koja ne obeshrabruje… Zato ti mogu reći jedno: Bog uvijek oprašta, Bog uvijek oprašta… Naša snaga je u nadi ovog bliskog, suosjećajnog Boga i nježnog, nježnog kao majka. On sam to kaže, i zato imaj tu nadu. Hvala na tvom svjedočenju”.
Potreba kontakta licem u lice
Maristella se bavi pitanjem posljedica pandemije Covid-19 na mlade i pita kako stvoriti zdrav odnos sastavljen od kontakata i iskustava. Papa je rekao: “Tijekom zatvaranja nedostajao ti je kontakt s prijateljima, s tvojom obitelji jer nisi mogla izaći, a možda ni škola nije funkcionirala. Potreban nam je kontakt, kontakt licem u lice, ali imamo iskušenje da se izoliramo drugim metodama, na primjer kontaktiranjem samo mobitelom, prijateljstvima s mobitelom, nedostatkom konkretnog dijaloga. Naučila si iz ove situacije da se konkretan dijalog ne može nadoknaditi online dijalogom, da postoji nešto više.” Govoreći o navici mladih na uvijek kompulzivne pametne telefone, Franjo je dodao: “Ako želiš koristiti mobitel, koristi ga, ali neka ti to ne oduzima kontakt s ljudima, izravan kontakt, kontakt da se ide zajedno u školu, u šetnju, zajedno popiti kavu, da to bude pravi kontakt a ne virtualni. Jer ako ostavimo po strani pravi kontakt, i mi ćemo završiti u tekućem ili plinovitom stanju, bez konzistencije, uvijek na mreži i on-line osobi nedostaje nježnosti”.
Kriza, sukob i nada
Giovanna je ponovno progovorila, a nakon što je rekla da je zbog pandemije izgubila sve, upitala je kako je moguće imati nadu. “Covid nas je sve doveo u krizu – odgovorio je Papa – jedan od izlaza iz krize je biti ogorčen, a s gorčinom se često završava. Toliko se povećao broj samoubojstava s krizom… Kriza je otvorena, sukob te zatvara, ne vidiš izlaz iz sukoba, svojom borbom vidim da se boriš da bolje izađeš iz krize, nisi odustala od pobijede i ovo je super, držiš lekciju otpora, lekciju otpora na katastrofe… Daješ okladu na život i za život svojih ideš naprijed. Ne znaš gdje, jer nemaš dom i nemaš posao, ne znaš što bi. Ali gledaš naprijed, izlaziš bolje nego prije, ali ne sama. Ovo je važno: da tražiš nekoga, ljude koji će te pratiti”.
Srce otvoreno za siromašne
Mariji, koja pita što se može učiniti da se srca ljudi otvore za siromašne, Franjo odgovara: „Kad siromahu pogledaš u lice, tvoje srce se mijenja jer je doseglo ‘sakrament siromaha’, recimo ‘sakramental’… jer te izgled siromaha mijenja. Ova kultura odbacivanja nije samo takva sa siromašnima, s ljudima u potrebi: koliko puta u obitelji postoji ta stvarnost odbacivanja starih, odbacivanja djedova i baka… kada automatski u određenoj dobi tražiš dom za umirovljenike koji ćeš smjestiti u skladište, a ne na odmor, nego u skladištu, tvoje stare, baku i djeda, pokažeš nešto nemilosrdno… Šaljemo van ono što nam se ne sviđa, a to se ponekad dogodi od početka života: mnogo puta dođe sin (pa se kaže, ur.): ‘Ma ne, pošaljimo ga pošiljatelju jer nam je to problem’. I tako društvo kad se razboli počinje odbacivati siromašne. Ali s tim se moramo boriti.”
Prenapučenost u zatvorima
Pierdonato pita kako izliječiti rane zatvorenika koji su još više sami u vrijeme pandemije, Franjo je objasnio: “Pandemija to čini, ostavlja te samoga… A onda tu je problem prenapučenosti u zatvorima: prenapučenost je svakako zid, to nije humano! Svaka osuda za počinjeni zločin mora imati nadu, prozor. Zatvor bez prozora ne može biti, to je onda zid. Ćelija bez prozora je pogreška, to ne ide. Nije riječ neophodno i samo o fizičkom prozoru, nego i o egzistencijalnom prozoru, duhovnom prozoru. Biti u stanju reći: ‘Znam da ću izaći, znam da bih mogao ovo ili ono’. Zato je Crkva protiv smrtne kazne, jer u smrti nema prozora, nema nade, život je zatvoren. S druge strane ima nade, a ovdje je nema. Zato zatvor mora imati prozor”. Papa je potom ispričao iskustvo zatvorenika nevjernika koji je radio s drvetom. Jedan posjetitelj mu je savjetovao da pročita Evanđelje. “Primio je Evanđelje, počeo je čitati nekoliko dijelova. (Rekao je, ur.): ‘U mom se srcu nešto dogodilo, taj zid ispred mene je pao, otvorio se’ i budući da je bio dobar drvodjelac napravio je ovo (Papa pokazuje drvenu skulpturu koju je napravio zatvorenik, ur.), i rekao mi je: ‘Ovo je moje iskustvo otkako sam upoznao Isusa’. To je učinio zatvorenik koji je vidio da je s Isusom pao zid i tu je bio prozor života”.
Odnos s Bogom stavljen na kušnju
Mariastella je tada upitala kako ona može, u svojim godinama, imati relaciju s Bogom i zadržati je. “U izolaciji sve ide na kušnju, čak i odnos s Bogom… relacija s Bogom nije linearna stvar koja uvijek ide dobro, relacija s Bogom ima krize kao i svaki ljubavni odnos u obitelji… Uzmi Evanđelje, u istom evanđelju je riječ Božja koja će te ponovno popraviti. Bojim se propovjednika koji žele izliječiti život u krizi samo riječima, riječima, riječima. Život u krizi liječi se blizinom, suosjećanjem, nježnošću. Božji stil. To ti to daje Evanđelje. Nekome to može izgledati malo čudno, ali ako mi kažeš: ‘Oče, je li grijeh ljutiti se na Boga? Govoreći: Gospodine, ne razumijem te… To je način molitve! Toliko puta se naljutimo na tatu, na mamu. Djeca se ljute na roditelje jer traže više pažnje. Ne boj se ako se na Boga naljutiš, moraš imati slobodu djeteta pred Bogom. Kad se naljutiš na tatu i mamu nije dobro, ali znaš da te tata i mama vole. Ljutiš se na Boga jer ovo ili ono ne ide, ali znaš da te voli i da te se ne plaši, jer on je otac i zna kako možemo reagirati mi koji smo svi djeca pred Bogom. Moraš imati hrabrost da Gospodinu kažeš sve osjećaje koji ti dolaze. Evanđelje u ruke i smireno srce”.
Franjine čestitke
Naposljetku, Papa se izravno obratio gledateljima i upitao: Što mislite o Božiću? Da izađem i kupim ovo onom drugom… Dobro, ali što je Božić? Je li drvce? Kip djeteta sa ženom i muškarcem pored njega? Da, to je Isus, to je Isusovo rođenje, zastani malo i razmisli o Božiću kao o poruci mira. Želim vam Božić s Isusom, pravi Božić. Znači li to da ne možemo jesti? Da ne možemo praviti feste? Ne, feštajte, slavite, jedite sve, ali činite to s Isusom, odnosno s mirom u srcu. A svima vama koji me slušate želim čestit Božić. Slavite, darujte jedni druge, ali ne zaboravite Isusa. Božić je Isus koji dolazi, Isus koji dolazi dotaknuti tvoje srce, Isus koji dolazi dotaknuti tvoju obitelj, koji dolazi tebi, u tvoj dom, u tvoje srce, u tvoj život. Lako je živjeti s Isusom, on je vrlo poštovan, ali ne zaboravite to. Čestit Božić svima. I molite za mene!” (vatican news; fratellanza.net).