Franjo je tekst Deklaracije o ljudskom bratstvu darovao vrhovnom poglavaru budista, koji je u dijalogu s Papom prepoznao da je Crkva na Tajland došla kako bi pomogla, a ne osvajala
Andrea Tornielli
Papin prvi dan na Tajlandu završava na nacionalnom stadionu zagrljajem malog kršćanskog stada koje je Franjo došao utvrditi u vjeri. Ti prvi sati posjeta i sastanaka u Bangkoku predstavljaju “summu” tema pontifikata: u govoru političkim vlastima zemlje koja je prihvatila mnoge izbjeglice iz susjednih zemalja pozvao je međunarodnu zajednicu da se migrantska kriza ne zanemari i da migracija bude “sigurna, uredna i regulirana”. Ali uputio je i apel protiv nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja djece i žena. Izrekao je to u zemlji koja je nažalost uvrštena među odredišta seksualnog turizma.
Prijateljska i obiteljska atmosfera bila je i na sljedećem sastanku s vrhovnim poglavarom budista, u hramu Wat Ratchabophit Sathit Maha Simaran. Franjo je ušao bez cipela, dočekao ga je 92-godišnji patrijarh i drugi monasi. Papa je u svom govoru pozvao na rast u stilu “dobre bliskosti”, zahvalivši na činjenici da su katolici, iako su manjinska skupina, “uživali slobodu u vjerskoj praksi”, živeći dugi niz godina u skladu s njihovom budističkom braćom i sestrama. Bila je također zanimljiva i dirljiva razmjena između dvojice vjerskih lidera: vrhovni patrijarh zahvalio je Franji jer je Katolička crkva na Tajland došla “pomoći, a ne osvajati”. Primjer je to kako se Evanđelje naviješta svjedočenjem i životom, bez ikakvog hegemonskog cilja, radeći kako bi pomogli siromašnima i na spašavanju “naše jako maltretirane zajedničke kuće”. Tijekom razmjene darova, Rimski biskup darovao je budističkom patrijarhu Deklaraciju o ljudskom bratstvu potpisanu u Abu Dhabiju u veljači ove godine. Tekst je to koji polako utire svoj put čak i izvan odnosa kršćana i muslimana.
Duh služenja i prihvaćanja prema svima, što karakterizira životni stil katolika u ovoj zemlji, Papa je pred očima imao konkretan primjer kada je – tijekom posjeta bolnici St. Luis, nakon razgovora sa svim medicinskim osobljem – obišao bolesnike i invalide. U svom govoru Franjo ih je pozvao da imaju “posebnu pobožnost” prema patničkom životu koji se doživi u hitnoj službi, te da na pacijente gledaju nazivajući ih po imenu. Papa je još jednom posvjedočio da kršćanin nije imun na tjeskobe zbog bolesti i da ne postoje spremni odgovori da se s tim suoči: „Svi znamo da bolest uvijek sa sobom nosi velika pitanja. Naša prva reakcija može biti pobuna, pa čak i to da imamo trenutke zbunjenosti i urušenosti. To je krik boli, i dobro je da je tako: Isus je trpio bol i učinio je svojom. Molitvom se i mi želimo pridružiti njegovom kriku“ (vatican news; fratellanza.net).