Ključne riječi govora pape Franje diplomatskom zboru akreditiranom pri Svetoj Stolici
Andrea Tornielli – Vatican News
Posebnu pažnju u Franjinom govoru o „stanju svijeta“ ove godine privukle su Papine riječi o rastućoj napetosti između Irana i Sjedinjenih Američkih Država. Papa, koji je o toj temi već govorio u nedjelju 5. siječnja, ponavio je svoj apel da se izbjegne daljnje podizanje sukoba, održavajući “plamen dijaloga i samokontrole, uz poštovanje međunarodnih zakona”. Poziv je to koji se odnosi na sve uključene strane i koji realno odražava rizik uvlačenja Bliskog Istoka i cijelog svijeta u sukob s nesagledivim posljedicama.
Iako su danas, s pravom, sva svjetla uperena na razvoj krize između SAD-a i Irana, te na daljnji rizik koji to predstavlja za već nestabilni Irak koji je pretrpio ratove i terorizam, Franjo nikako ne pojednostavljuje stvarnost. Podsjeća na mnoge druge ratove i nasilja koji se prečesto zaboravljaju. Progovara o velu šutnje o sudbini razorene Sirije, osuđuje sukob u Jemenu koji, ravnodušnošću međunarodne zajednice, proživljava vrlo ozbiljnu humanitarnu krizu. Spominje Libiju, ali i nasilje u Burkini Faso, Maliju, Nigeru i Nigeriji. Podsjeća na nasilje nad nevinim ljudima, među kojima su i mnogi kršćani ubijeni zbog vjernosti Evanđelju, žrtve terorizma i fundamentalizma.
Oni koji su slušali ili čitali dugačak i detaljan popis kriza – uključujući i one koje podgrijavaju Latinsku Ameriku i koje su uzrokovane nepravdom i endemskom korupcijom – ne mogu ne biti impresionirani činjenicom da je Franjo svoj govor započeo s nadom, nadom koja je za kršćane temeljna vrlina, no koja se ne može odvojiti od realizma. Nada, objasnio je Papa, zahtijeva da se problemi zovu imenom i da čovjek ima hrabrosti suočiti se s njima. Ne zaboravljajući pritom katastrofe uzrokovane ratovima koji su se tijekom vremena odvijali, te njihova pustošenja. Ne zaboravljajući ni apsurd i nemoral utrke u nuklearnom naoružavanju i konkretan rizik samouništenja svijeta. Ne zaboravljajući nedostatak poštovanja ljudskog života i dostojanstva, nedostatke hrane, vode i njege zbog kojih pati toliko stanovništva, ekološku krizu za koju se mnogi još uvijek pretvaraju da ju ne vide.
Ali nadati se može, jer u svijetu koji izgleda osuđen na mržnju i zidove, postoje žene i muškarci koji se ne predaju podjelama i koji se ne okreću na drugu stranu pred onima koji pate. Jer postoje predvodnici iz različitih religija koji se susreću i pokušavaju izgraditi mirni svijet. Jer postoje mladi ljudi koji pokušavaju osvijestiti odrasle ljude o rizicima s kojima se suočava sve stvoreno, približavajući se točki bez povratka. Može se nadati, jer je u noći Betlehema Bog, Svemogući, odabrao postati dijete, malo, krhko, ponizno, kako bi osvojio i očarao svijet svojom prekomjernom ljubavlju i milosrđem.
Fratellanza umana (09.01.2020.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.