Mnogi ga slave kao “Oca Zapada”, no jedan ga povjesničar smatra umjetnom figurom: prema predaji, utemeljitelj reda Benedikt iz Nursije (Norcia) preminuo je prije 1475 godina. Sve do danas redovnice i monasi žive po njegovom pravilu
Smatra se utemeljiteljem benediktinskog reda, štuje se kao svetac u Katoličkoj, Pravoslavnoj i Armenskoj crkvi, a nekoliko desetljeća nosi i titulu “zaštitnika Europe”. Benedikt iz Nursije umro je 21. ožujka 547. – barem ako je vjerovati predaji. U skladu s njom, Benedikt je rođen oko 480. godine u bogatoj obitelji u Nursiji, danas Norcia, koja se nalazi oko 150 kilometara sjeverno od Rima. Njegova sestra blizanka bila je Skolastika, koja je kasnije također bila štovana kao svetica.
Nakon škole roditelji su ga poslali na studije u Rim. Ali mladić je bio zgrožen dekadencijom tamošnjeg života. Nakon kratkog vremena, Benedikt se pridružio skupini pustinjaka koji su živjeli u planinama. Kad mu je i to postalo previše, povukao se u špilju blizu Subiaca, istočno od Rima. Ondje je živio u osami tri godine.
Mnogi su ljudi dolazili vidjeti pustinjaka. Kad su ga redovnici obližnjeg samostana zamolili da im postane poglavar, on je prihvatio te je želio reorganizirati život zajednice. Ali braći se nije baš svidjela njegova ozbiljnost da su ga pokušali ubiti otrovnim vinom.
Je li sveti Benedikt iz Nursije uopće postojao ili je riječ o izmišljenom liku?
Benedikt se vratio u područje Subiaca i osnovao nekoliko malih samostana u kojima su ponovno izbili sukobi. Godine 529. se s malom grupom odanih sljedbenika preselio 80 kilometara jugoistočno, u Montecassino, i tamo osnovao još jedan samostan, koji se i danas smatra jezgrom svih benediktinskih samostana. Za suživot zajednice napisao je svoje poznato pravilo reda, koje je ovoga puta karakterizirala umjerena strogost. Tijekom stoljeća usvajalo ga je sve više samostana.
Utemeljitelju reda pripisivana su čuda
Benedikt je bio vrlo popularan među lokalnim stanovništvom. Dijelio je milostinju i hranu siromasima. Pripisuju mu se i ozdravljenja i uskrsnuće mrtvih. Prema legendi, umro je 21. ožujka 547., na Veliki četvrtak, u Montecassinu – dok se molio stojeći pred oltarom samostanske crkve.
Do danas se brojni kršćanski samostani i zajednice pozivaju na sveca i pravilo reda koje mu se pripisuje. Benediktinci danas broje oko 7500 monaha i oko 13000 redovnica i sestara diljem svijeta. Tu su i brojni drugi samostani i zajednice koje žive po Benediktovom pravilu.
U njemu traži, primjerice, da se monasi odreknu posjeda, od njih traži šutnju, poniznost, čednost i poslušnost. Važan je i princip stalnog i istaknutog položaja opata. Izraz često citiranog načela “Ora et labora” (“Moli i radi”) ne potječe od samog utemeljitelja reda. Pojavio se tek u kasnom srednjem vijeku i na neki način sažima duh njegovog pravila. U društvenom životu, Benediktov princip umjerenosti naišao je na posebno priznanje. Danas se, primjerice, njegovo pravilo propagira u bestselerima kao smjernica za inteligentno upravljanje.
Na ponovnoj posveti opatije Montecassino (1964.), koja je uništena u Drugom svjetskom ratu, Papa Pavao VI. Benedikta je proglasio zaštitnikom Europe. Spomenu na Benedikta nedavno je pridonio i Papa Benedikt XVI. koji si je još jednom uzeo ime ovog utemeljitelja reda, što u prijevodu znači “blaženi”.
Jedini dokaz Benediktova života su “Dijalozi” – koje je 590. godine napisao papa Grgur Veliki, koji je i sam živio po Benediktovom pravilu. Budući da nema drugih izvora, povjesničar Johannes Fried proslavljenog sveca smatra “nekom vrstom umjetne figure koju se pamti kao povijesnu osobu”. Grgurov opis života nema nikakve veze s konvencionalnim životom sveca, rekao je Fried u intervjuu 2010. Ta priča je napisana “jezikom mita” i više je “simbolično stiliziran”, prema Friedu, koji je bio predsjednik njemačkog udruženja povjesničara do 2000. godine i koji se smatra jednim od vodećih povjesničara srednjeg vijeka u Njemačkoj. Međutim, mnogi njegovi kolege žestoko su osporavali tu tezu i tvrdili da je Benedikt povijesno postojao (kna).