Generalni vikar iz Osnabrücka i pčelar iz hobija Ulrich Beckwermert fasciniran je životom pčela. U novoj knjizi svećenik povlači paralele između njegovih pčelinjih zajednica i postojećeg stanja u Crkvi.
Pčele su oduvijek imale važnu ulogu u povijesti Crkve: u ranijim vremenima mnogi su samostani držali ove kukce da im ubiru med i da koriste njihov vosak za izradu svijeća za crkvene službe. U starim crkvenim molitvama hvali se marljivost pčela.
Generalni vikar u biskupiji Osnabrück Ulrich Beckwermert već nekoliko godina u vrtu tamošnjeg sjemeništa drži sedam pčelinjih zajednica. Pčele 57-godišnjaku nude ravnotežu u njegovom radu na čelu crkvene uprave i priliku da stupi u kontakt s drugim ljudima. Osim toga, svećenik i pčelar iz hobija vidi paralele između pčela i Crkve. O tome govori u svojoj knjizi “Wie das Summen der Bienen. Was die Kirche von Honigbienen lernen kann” (“Poput zujanja pčela. Što Crkva može naučiti od pčela medarica”).
Crkva je trenutno u zimi
Već na prvih par stranica izvještava o jednom neugodnom iskustvu: Kada je neočekivani zimski dan u veljači prošle godine donio ekstremnu hladnoću, Beckwermert se zabrinuo za svoje pčelinje zajednice. Neuobičajeno niske temperature mogu predstavljati prijetnju kukcima. Kad je pregledao svoje košnice i nije čuo zujanje unutra, u početku je mislio da su se životinjice umrle od hladnoće. Ali onda je dvaput udario šakom o košnicu. “Čujem kratko usijanje. Živi su!”, piše Beckwermert u svojoj knjizi. “Zapanjen sam koliko je život osjetljiv na hladnoću usred zime”.
Crkva je također trenutno u dubokoj zimi. “Zbog seksualnih zlostavljanja i financijskih skandala, u Katoličkoj crkvi vlada ledena atmosfera”. Prema riječima ovoga teologa, koji je od 2020. godine generalni vikar, a time i zamjenik biskupa Franz-Josefa Bodea, i vjernici i drugi zainteresirani izgubili su povjerenje u crkveno vodstvo, i na župnoj i na biskupijskoj razini.
Prema Beckwermertu, pčele se drže nade da će poslije zime uslijediti proljeće. Pripremaju se za toplu sezonu tako što se počnu razmnožavati dok je vani još zima. To nije bez rizika, jer leglo može propasti na hladnoći. “Ovo pouzdanje možemo naučiti od pčela.”
Na ukupno 160 stranica, ilustriranih žuto-crnom bojom, Beckwermert uspostavlja brojne druge veze između pčela i naroda Božjeg. Marljivost kukaca podsjeća župnika na nezamjenjivu službu volontera u župama i karitativnim ustanovama. Zajedničko traženje rješenja – kao što to čini novoosnovana pčelinja zajednica kada traži novi dom – učinkovitije je za Beckwermerta nego prepuštanje odluka pojedincima. Ističe i da u pčelinjaku uvijek mora postojati prirodan omjer muških i ženskih pčela. “Muška dominacija nije dobra ni za jedan narod!”, kaže pčelar iz hobija s pogledom na Crkvu.
Također i ekološka pitanja
Beckwermert se također usredotočuje na smrt pčela, zaštitu vrsta i klimatsku krizu te upozorava: “Kao Crkva, imamo odgovornost raditi na zaštiti svega stvorenja”. Posljednje, ali ne i najmanje važno, teolog od pčela može puno dobiti za vlastiti duhovni život: “Stvoranje nam pomaže bolje razumjeti Isusovu radosnu vijest, Evanđelje”.
Čitatelj može naučiti mnogo o načinu života pčela i njihovom uzgoju: kako skupljaju nektar i pretvaraju ga u med, što razlikuje pčele od osa, koji su zadaci trutova, radilica i matica. Beckwermert uspijeva iznijeti te detalje na zabavan način. Njegove misli otkrivaju veliku strast prema toj temi. Vode duboko i ponekad iza uglova. Ne samo da se očituje autorova duboka duhovnost, nego i njegova nada u crkvene reforme (kna).
Knjiga: Ulrich Beckwermert, Wie das Summen der Bienen. Was die Kirche von Honigbienen lernen kann, Bonifatius Verlag, Paderborn, 2022., (str. 160, 16 EUR)