Nemojmo se sramiti izraziti radost zbog susreta s Gospodinom, ne odvajajmo se od fešte koju narod priredi kad osjeti Boga u svojoj blizini. Papina je to refleksija na Misi u Domu Svete Marte u utorak 28. siječnja 2020. Evanđelje će, kaže, ići naprijed samo s evangelizatorima punim života i radosti. Radost koja se nastavlja “za stolom, zajedno s obitelji”.
Osjećaj radosti zbog toga što smo kršćani papa Franjo postavio je u središte svoje jutrošnje homilije na misi u Domu Svete Marte. Polazište za to nudi nam današnje prvo čitanje, uzeto iz druge knjige o Samuelu, gdje se govori o Davidu i cijelom izraleskom narodu koji slave povratak Kovčega saveza u Jeruzalem.
Slavlje naroda zbog Božje blizine
Kovčeg je bio otet, podsjeća Papa, a njegov povratak “velika je radost za narod”. Ljudi osjećaju da im je Bog blizu i prave feštu. I kralj David je s njima, postavlja se na čelo povorke, prinosi žrtvu žrtvujući bika i ugojenog ovna. Zatim s narodom viče, pjeva i pleše “svom snagom”. Bila je to fešta: radost Božjeg naroda jer je Bog bio s njima. Što je s Davidom? Pleše. Pleše pred ljudima, izražava svoju radost bez srama. To je duhovna radost susreta s Gospodinom. Bog nam se vratio i to nam daje toliko radosti. David ne misli da je on kralj i da se kralj mora odvojiti od naroda, “njegovo veličanstvo”, na distanci… David ljubi Gospodina, sretan je zbog ovog događaja dolaska Kovčega Gospodnjeg. Izražava takvu sreću, takvu radost, pleše i zasigurno pjeva kao i cijeli narod.
Franjo potom ističe da se i nama događa da osjetimo radost “kad smo s Gospodinom” i da možda u župi ili selima ljudi prave feštu. Zatim navodi još jednu epizodu u povijesti Izraela, kada je Knjiga zakonika pronađena u vrijeme Nehemije, a i tada je “narod plakao od radosti“, nastavljajući slaviti kod kuće.
Prezir prema spontanoj radosti
Tekst proroka Samuela nastavlja opisivanjem Davidova povratka u njegov dom gdje pronalazi jednu od supruga, Mikal, kćer Šaulovu. Dočekuje ga s prezirom. Ugledavši kralja kako pleše, sramila ga se i prezirala ga govoreći mu: “Je li te bilo sram plesati poput prostaka, poput nekog od ljudi?” (usp. 2 Sam 6,20). I papa Franjo primjećuje: To je prezir prema istinskoj religioznosti, spontanost radosti s Gospodinom. A David joj objašnjava: „Ali gle, bio je to razlog za radost. Radost u Gospodinu, jer smo Kovčeg donijeli kući!”. No ona ga prezire. A Biblija kaže da zbog toga ta gospođa – imenom Mikal – nije bila sretna. Kad u kršćaninu nema radosti, taj kršćanin nije plodan. Kad u našem srcu nema radosti, nema ni plodnosti.
Za napredak su potrebni radosni evangelizatori
Papa Franjo tada primjećuje da se fešta (blagdan) ne izražava samo duhovno, već postaje dijeljenje radosti. David je toga dana, nakon blagoslova, podijelio „svima pečeni kruh, porciju pečenog mesa i gnječeno grožđe“ kako bi svi slavili u svoj kući. “Riječ Božja se ne stidi fešte”, kaže Franjo, a potom nastavlja: “Istina, ponekad je opasnost radosti ići još dalje i vjerovati da je to sve. Ne: ovo je ozračje fešte”. Podsjeća zatim da u svojoj apostolskoj pobudnici “Evangelii Nuntiandi”, sveti Pavao VI. govori o ovom aspektu i potiče na radost. Franjo na koncu zaključuje: “Crkva neće ići naprijed i Evanđelje se neće nastaviti s dosadnim, ogorčenim evangelizatorima. Ne. Naprijed može ići samo s radosnim evangelizatorima, punim života. Radost primanja Božje Riječi, radost biti kršćanin, radost napredovanja, sposobnost feštanja bez da se stidimo, da ne budemo poput ove gospođe Mikal, samo formalni kršćani, kršćani koji su zarobljenici formalnosti” (vatican news; fratellanza.net).