Konferencija o Amoris Laetitia: savjesno razlučivanje umjesto krutih normi

Na kongresu u Rimu teolozi su se bavili apostolskom pobudnicom “Amoris laetitia”. Pozvali su na daljnji razvoj katoličkog seksualnog morala: fokus bi trebao biti na razlučivanju savjesti i “osjećaju vjere Božjeg naroda”.

“Amoris laetitia”, Papina pobudnica o braku i obitelji, za neke je jedan od najkontroverznijih dokumenata Franjinog pontifikata. Papa je sažeo rezultate dviju rimskih biskupskih sinoda o pitanjima braka i obitelji. Kada je tekst objavljen 19. ožujka 2016., uslijedile su teške kritike s konzervativne strane. Ono što su mnogi jedva dočekali kao zakašnjeli oproštaj Crkve od krutog i rigoroznog seksualnog morala, u očima kritičara izgledalo je kao opasno umekšavanje i relativiziranje središnjih katoličkih učenja.

U to je vrijeme posebno kontroverzno bilo pitanje pričesti rastavljenih osoba koje su se ponovno vjenčale. Predstavnici “Papinskog instituta Ivana Pavla II. za studije o braku i obitelji” izrazili su posebno odbijanje promjena donesenih u okviru dviju obiteljskih sinoda. Franjo je tada zamijenio vodstvo tog instituta, a neki su profesori ostali bez posla. U rujnu 2017. ustanova je na koncu ponovno uspostavljena kao “Papinski teološki institut Ivana Pavla II. za bračne i obiteljske studije”.

“Osjećaj vjere naroda Božjega” kao polazište
Šest godina kasnije od instituta se više ne mogu očekivati ​​kritike Papinog kursa. Ovaj tjedan bili su sudomaćin međunarodne konferencije o “Amoris laetitia” na isusovačkom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Kardinali iz Rimske kurije Kevin Farrell i Mario Grech također su nazočili konferenciji koja je trajala od srijede do subote. Farrell vodi Dikasterij za laike, obitelj i život, Grech je glavni tajnik Biskupske sinode.

Grech je istaknuo središnju važnost “kulture dijaloga” među vjernicima. “Amoris laetitia” proizašla je iz razmatranja dviju sinoda, koje je doživio kao “dinamičan proces”. Preduvjeti za uspješan dijalog su spremnost na slušanje i međusobno uvažavanje partnera u dijalogu. Polazna točka za “kritičku funkciju promišljanja vjere” u teologiji mora biti “osjećaj vjere naroda Božjega” (sensus fidelium).

Na nauk o “osjećaju vjere naroda Božjeg” osvrnula se i moralna teologinja Sigrid Müller koja predaje u Beču. U pastoralnoj potpori obitelji važno je ne gledati tek na “idealno” nego na proživljenu stvarnost. Ne bi trebalo biti važno zadovoljava li obiteljska situacija “kriterije katoličkog moralnog učenja”. Naprotiv, “preobraćanje stava Crkve” moglo bi proizaći iz susreta s ljudima u njihovim životnim situacijama. Prema profesorici Müller, “osobne odluke savjesti” treba prepoznati kao “doprinos sensus fidelium-a”.

Talijanski teolog Giuseppe Bonfrate, koji predaje na Gregoriani, opisao je savjest kao “mjesto Objave”. Zato je to mjesto “sveto”. Philippe Bordeyne, koji je do 2021. bio rektor pariškog “Institut Catholique” te je od tada na čelu spomenutog Papinskog instituta za obitelj, opisao je pristup “Amoris laetitia” kao “pedagoški put”. Pastoral ne bi trebao biti u tome da “dominira” ljudima, nego da ih prati u njihovom “moralnom rastu”.

Ne listi “što je dopušteno i što je zbranjeno”
Moral nije “popis dopuštenja i zabrana” već se mora shvatiti kao “dinamika i kretanje”. Cijela Crkva također je na “putu preobrazbe” i pozvana je “neprestano učiti”. U tom kontekstu, Bordeyne je odao počast posthumno objavljenoj knjizi freiburškog teologa Eberharda Schockenhoffa, koji je preminuo 2020., “Umjetnost ljubavi. Na putu do nove seksualne etike” (“Die Kunst zu lieben. Unterwegs zu einer neuen Sexualethik”). Schockenhoffovi pristupi igraju važnu ulogu u raspravama na njemačkom reformskom procesu Sinodalni put (Synodaler Weg).

Papa Franjo primio je u petak 13. svibnja oko 100 sudionika kongresa na privatnu audijenciju. Papino upozorenje protiv “vraćanja unatrag” činilo se kao odjek rasprava od prije šest godina. Prema Papinim riječima, elementi okrenuti unatrag trenutno “niču kao gljive” u Crkvi. U moralnoj teologiji, to je “kazuistika” koja je oblikovala studij moralne teologije njegove generacije i prošlih generacija.

“Kazuistika” znači rješavanje pojedinačnih moralnih pitanja primjenom općih načela. Papa je rekao: “Kazuistika, za koju sam mislio da je zakopana ispod sedam metara, ponovno se pojavljuje kao sugestija – malo prikrivena – ‘Možeš ići do tu, ne možeš ići dalje, ovdje da, ovdje ne’.” (kna; fratellanza.net).

Hvala što ste pročitali ovaj tekst. Ako želite pratiti slične sadržaje, pozivamo vas da zapratite naš WhatsApp kanal fratellanza.net klikom OVDJE ili našu Fb stranicu klikom OVDJE.