Bertrand Mathieu, pravnik, stručnjak za ustavno pravo, profesor u Pravnoj školi na Sorboni, Pariz 1, smatra da inicijativa za uvođenje pobačaja u Ustav, koju je pokrenula većina predstavnika, odgovara na pitanje koje se u Francuskoj ne postavlja. Mogućnost da žena pribjegne pobačaju u Francuskoj je već garantirana, ističe Mattieu u razgovoru za La Croix.
Emmauelle Lucas
La Croix: Što mislite o namjeri pojedinih parlamentaraca koji bi pravo na pobačaj željeli staviti u Ustav?
Bertrand Mathieu: Taj prijedlog daje odgovor na pitanje koje se postavlja u Sjedinjenim Američkim Državama, ali ne u Francuskoj. Dolazi kao odgovor na odluku američkog Vrhovnog suda koji se ne može tek tako transponirati. Dana 24. lipnja oni su iznijeli svoj stav o tome da li je zakonodavstvo vezano uz pobačaj u nadležnosti federalnih država ili Državne federacije, a to pitanje nema nikakvog smisla u jednoj unitarnoj zemlji kao što je Francuska. Stoga smatram da je inicijativa ovih zastupnika prije svega politička, a ne pravna.
La Croix: Ovom inicijativom zastupnici žele otežati svaku restrikciju po tom pitanju.
Bertrand Mathieu: Ne dijelim ovo mišljenje. Na striktno juridičkom planu, uvođenje u Ustav nije potrebno. To neće ništa promijeniti što se tiče zaštite pristupa pobačaju. Naime, Ustavno vijeće je već posvetilo značajnu pažnju mogućnosti da ga žena koristi. Aktualni zakon temelji se na principu da sloboda pobačaja pripada osobnoj slobodi žene i, prema tome, utemljena je na Ustavu.
La Croix: Znači li to da tekst ionako ne bi ništa promijenio?
Bertrand Mathieu: Ni na koji način ne bi priskrbio dodatnu ustavnu vrijednost. Naprotiv, izazvao bi određene probleme. Ako bi bio prihvaćen u postojećem obliku – Nitko ne može biti lišen prava na namjerni prekid trudnoće – posljedica bi bila rušenje cijelog pravnog okvira koji se odnosi na pobačaj. Tada bi bilo moguće, na primjer, zatražiti prekid trudnoće sve do njezinog završetka! A ukoliko bi taj prijedlog prošao u Skupštini, trebalo bi se osloniti na mudrost Senata kako bi se tekst doradio. Mogao bi pojasniti, na vrlo jasan način, da se pravo na pobačaj ostvaruje u za to predviđenim zakonskim okvirima.
La Croix : Smatrate li da je ravnoteža postignuta zakonom Veil ugrožena?
Bertrand Mathieu: Sve ovisi o konačnoj formulaciji teksta. Zakon iz 1975. počiva na ovoj logici: ženu koja se nalazi u nevolji, društvo ne može prisiliti da sačuva svoju trudnoću i stoga joj omogućuje pribjegavanje pobačaju, vodeći računa o usklađivanju te slobode sa zaštitom fetusa. Podsjetimo se da ovaj potonji nije osoba koja posjeduje prava, ali uživa ustavnu zaštitu. Nakon toga se zakonodavstvo razvijalo u smjeru koji sve više ide u prilog slobodi majke, naročito time što se odustalo od koncepta nevolje, ali je ostala sačuvana namjera da se pritom zaštiti i život fetusa.
Zato pobačaj nije temeljno pravo, iako se taj izraz koristi u svakodnevnom govoru, nego temeljna sloboda. Razlika je naizgled neznatna, ali je vrlo bitna. Ako bi se priznalo stvarno pravo na pobačaj, to bi značilo da se ženi priznaje apsolutno pravo nad životom fetusa, isključujući pritom ono što je preostalo od njegove zaštite. Ako ova ravnoteža, koja je u središtu zakona Veil, bude dovedena u pitanje, to bi značilo promjenu perspektive i filozofije.
La Croix: Da li se takve suptilnosti uopće još mogu čuti u francuskom društvu koje izgleda da se priklanja ideji o pobačaju kao temeljnom pravu?
Bertrand Mathieu: Teško. Uloga zakonodavca je u tome da pronalazi ravnotežu između, s jedne strane, društvenih i individualnih zahtjeva i s druge strane, određenih vrijednosti na kojima počiva naš pravni sustav. U svakom slučaju, trebalo bi ustanoviti postojanje društvenog zahtjeva za promjenu sadašnjeg zakonodavstva. Što nikako nije očito, izgleda da u pravnoj državi postoji određeni konsenzus.
A očito je da u društvu postoje snažni zahtjevi za priznavanjem subjektivnih prava, dakle onih prava koja ovise isključivo o volji pojedinca i koje je teže uskladiti s objektivnim vrijednostima. Na ovaj način na koji se sada pristupa pobačaju, vjerojatno će se jednog dana pristupati, na primjer, eutanaziji. Dakle, polazeći od djelomične depenalizacije dolazi se do zahtjeva za ostvarivanjem subjektivnog prava. Iznova ćemo se naći u sukobu između subjektivnog prava na raspolaganje svojim životom i objektivnog prava na zaštitu života.
La Croix: Da li bi se time oslabila kauzula o prizivu savjesti?
Bertrand Mathieu: Ne. Uvođenjem prava na pobačaj u Ustav na tom planu ne bi se ništa promijenilo. Što se tiče ustavnog sadržaja, uvijek se ide za tim da se suprostavljena prava i slobode pomiruju. Ukoliko bi se Ustavom priznavalo pravo na pristup pobačaju, to ne bi dokinulo osobnu slobodu liječnika iz koje proizlazi klauzula o prizivu savjesti. Zakonodavac bi uvijek morao pomirivati ova dva ustavna zahtjeva.
Važeće zakonodavstvo precizira da liječnik koji ne želi raditi pobačaj treba uputiti pacijentice na svojeg kolegu koji ga obavlja. Ako pristup pobačaju treba biti zagarantiran i ako vlasti trebaju predvidjeti pristup pobačaju za svaku ženu koja ga želi, to, međutim, ne obvezuje sve liječnike da ga prakticiraju (la-croix.com).