Kada je objavljen prije 30 godina, Katekizam Katoličke Crkve naišao je na skepticizam intelektualaca i nemalog broja teologa. Danas ga koristi i papa Franjo, također za daljnji razvoj nauka.
Nakon Drugog vatikanskog koncila (1962.-65.), sve što je bilo povezano s “katekizmom” palo je na loš glas, barem u zemljama njemačkog govornog područja i još nekim zapadnim zemljama. Postojao je također napredni i prezirani Nizozemski katekizam. No taj se izraz već previše povezivao s težnjom za vjerskom sigurnošću koja je bila u suprotnosti sa slobodom i otvorenošću. Stoga ne čudi da je Katekizam Katoličke Crkve (KKC), kojeg je Vatikan objavio 1992., naišao na skepticizam i odbacivanje, osobito u intelektualnim krugovima.
Teolozi svjetske klase poput kardinala iz njemačkog govornog područja Josepha Ratzingera i Christopha Schönborna radili su na stvaranju novog, postkoncilskog katekizma, koji je trebao biti mjerodavan u cijelom svijetu. I sama duljina djela od 800 stranica jasno daje do znanja da se radilo o nečemu što je više od religijskog udžbenika. Umjesto toga, autori su si postavili zadaću predstaviti doktrinalnu formulaciju vjere razvijane u Crkvi, koju je osvjedočio i Drugi vatikanski koncil kao vrhunsku referentnu točku i orijentaciju.
“Katekizam” – kao naslov neke knjige prvi put 1528. godine
Tradicionalno se katekizam povezuje s pripravom djece za sakramente, vjeronaukom ili poukom obraćenika. U ranoj Crkvi koristio se za poučavanje kandidata za krštenje. Od 16. stoljeća shvaća se kao knjiga za vjeronauk u crkvi, obitelji i školi, koja treba sadržavati kratki sažetak kršćanskog nauka o spasenju.
Izraz se prvi put pojavio kao naslov knjige 1528. Godinu dana kasnije pojavila su se najpoznatija djela reformacije, Mali katekizam i Veliki katekizam Martina Luthera, koji su i danas važni. Sve do ovog stoljeća najvažniji udžbenik u Katoličkoj crkvi bio je Catechismus Romanus iz 1566. godine, koji je nakon Tridentskog koncila (1545.-63.) odigrao ključnu ulogu u prevladavanju reformacije kroz katoličku reformu.
Nakon Drugog vatikanskog koncila, s jedne strane postojala je velika želja za otvorenošću, s druge strane postojala je neizvjesnost što je zapravo vjera Crkve. Unatoč snažnim izjavama koje potvrđuju tradiciju u konstitucijama ovog koncila, papa Pavao VI. (1965.-1978.) je 1968. bio ponukan da sadržaj katoličke vjere predstavi u kratkom, jezgrovitom obliku s Credom naroda Božjega kako bi “podigao brojne zbunjene duše” (Jaques Maritain).
Neizvjesnost se tijekom ovih godina proširila i u njemačkom govornom području, biskupi su se pokušavali suprotstaviti tendenciji rastakanja konfesionalnog karaktera vjeronauka u školama. Odgovarajući udžbenik za taj smjer, koji je više išao u smjeru znanosti o životu i komparativnog vjeronauka, zvao se Poruka vjere (Botschaft des Glaubens, 1978.). Godine 1985./1995. objavljen je Katolički katekizam za odrasle, koji je u dva sveska na suvremen način trebao prikazati vjeroispovijest i kršćanski život.
Katekizam Katoličke Crkve (1992.) trebao bi biti temelj za razvoj katekizama za pojedine zemlje i skupine s obvezujućim latinskim temeljnim tekstom i služiti svjetskoj obnovi kateheze. Zbog obimnosti katekizma 2005. godine na početku pontifikata Benedikta XVI. objavljen je Kompendij katekizma, čijem je razvoju Ratzinger značajno doprinio. Ovaj se pak striktno temelji na klasičnim katekizmima i predstavlja važna pitanja katoličke vjere i kršćanskog života u stilu pitanja i odgovora. Na njemačkom govornom području također je na temelju KKC-a nastao katekizam za mlade, tzv. Youcat.
Papine izmijene Katekizma = nauk nije nepromijenjiv
Nedavno je papa Franjo intervenirao u Katekizam Katoličke Crkve. 2018. je promijenio članak o smrtnoj kazni i proglasio je nedopuštenom u svim slučajevima. Kao rezultat toga, o autoritetu KKC raspravljala je teološki iznimno konzervativna strana u Sjedinjenim Američkim Državama (i oni koji ih u Hrvatskoj nastoje kopirati), koja je ranije pretpostavljala da je KKC jamac nepromjenjivosti katoličkog nauka u njegovom postkoncilskom statusu.
U isto je vrijeme, međutim, papa Franjo jasno rekao da vršenje učiteljstva ne zaobilazi katekizam. U tom smislu ne čudi što se njemački biskupi također obraćaju Papi sa zahtjevima da se u Katekizmu izmijeni učenje na području seksualne etike (kna; fratellanza.net).