Stručnjaci su na konferenciji u Nürnbergu ovoga tjedna dva dana raspravljali o odnosu Katoličke crkve i nove desnice. Naglasili su da na desnom rubu Crkve postoji mnogo preklapanja s desničarskim populizmom. No ne treba zanemariti da se i desna scena pokušava povezati s navodno kršćanskim pozicijama.
Kada je riječ o odnosu katolika i desnopopulističkih ili čak desnoekstremističkih struja u društvu često se spominje ključna riječ “imunitet”. Katolici su, ponavlja se gotovo uvijek, – zbog ljubav prema bližnjemu – imuni na antidemokratske i neljudske stavove desničarskih gajdaša zbog svoje kršćanske vjere i vrijednosti koje uz nju idu. Kao dokaz za ovu tezu često se spominje kritički i ponekad otporan stav katolika u doba nacionalsocijalizma u Njemačkoj.
No, negativan stav katolika prema desnoj sceni nije tako jasan kao što ovi primjeri govore. Naprotiv: na desnom – uglavnom konzervativnom – rubu katoličkog miljea s desno-populističkim idejama postoje preklapanja i srodnosti o mnogim temama. Na to su ovog tjedna upozorili stručnjaci na konferenciji “Die katholische Kirche und die radikale Rechte” (“Katolička crkva i radikalna desnica”) katoličkog Centra za demokraciju i ljudsko dostojanstvo (Kompetenzzentrums Demokratie und Menschenwürde aufmerksam).
Milosrđe nipošto nije uvijek maksima političke misli i djelovanja. I u nekim crkvenim kontekstima postoje stavovi koji ne pokazuju ravnopravnost svih ljudi i predstavljaju radikalne desne narative. Pojava desnog kršćanstva predstavlja izazov kako za župne zajednice tako i za druge crkvene strukture koje moraju pronaći način kako se obračunati s tim ekstremističkim zastranjenjima.
Predsjednik Saveza mladih njemačkih katolika (BDKJ) Gregor Podschun istaknuo je da je Katolička crkva “relativno pristupačna” idejama nove desnice. To počinje s malim razmjerima, primjerice skepsom koju predstavnici obaju miljea dijele prema etabliranim medijima – ključna riječ “lažljivi” ili “mainstream mediji”. Prema Podschunu, veze su još jasnije na berlinskom “Hodu za život”, u kojem su kršćanski “zaštitnici života” marširali zajedno s desničarskim aktivistima i političarima AfD-a.
Slično je rekla i publicistica Liane Bednarz. Neki konzervativni kršćani opetovano “prelaze granice udesno” i očito su desničarske ideje društveno prihvatljive u ovoj sredini. Ali kakvo je zapravo to okruženje? Prema Bednarz, koja je 2018. objavila knjigu Die Angstprediger (Propovjednici straha) o infiltraciji desničarskih kršćana u društvo i Crkve, afinitet prema desničarskim pozicijama na katoličkom polju vidi se prije svega kod nekih – ne kod svih – predstavnika dviju skupina: “gorljivih pristaša” umirovljenog pape Benedikta XVI., koji sebe opisuju kao “odane Papi”, a opetovano preziru njegovog – u njihovim očima mlitavog – nasljednika Franju, kao i kod tradicionalista koji odbijaju Drugi vatikanski koncil (1962.-1965.) i sve reforme Crkve.
Kao daljnje primjere, publicistica je na konferenciji u Nürnbergu navela katoličku humanitarnu organizaciju “Kirche in Not”, koja je 2015. organizirala tribinu pod nazivom “Protiv struje diktature mišljenja i političke korektnosti” i tako preuzela signalne riječi desnice, te primjer dominikanca fr. Wolfganga Ockenfelsa koji je na kongresu desničarskog AfD-a 2017. pozvao da se biskupe koji kritiziraju AfD ubuduće oslovljava s “gospodine Šupljeglavi”. “To me šokiralo”, rekla je Bednarz, koja je također pružila moguće objašnjenje za odlazak nekadašnjih konzervativnih kršćana u desničarski politički tabor. Riječ je o njihovoj autoviktimizaciji: “Svatko tko je vrlo konzervativan i pobožan marginaliziran je u društvu”.
No, na konferenciji je također rečeno kako veze između desnog ruba katoličkog kozmosa i desno orijentiranih populističkih pokreta i stranaka nisu jednosmjerna ulica – naprotiv. Uvijek iznova desničarski se milje posebno referira na kršćanstvo kako bi sebi dali ozbiljniji izgled, naglasila je Bednarz. Primjer za to su poznati desničarski izdavač Götz Kubitschek i njegova supruga Ellen Kositza. U reportaži televizijske postaje 3sat Kubitschek je svojedobno govorio o njemačkom narodu kao o “Božjem dizajnu”. Kositza se, pak, u televizijskom intervjuu namjerno postavlja ispred kršćanskih ikona i krunice.
Slično je na konferenciji govorila i teologinja Sonja Strube koja se pak osvrnula na povijesne temelje povezanosti desne scene i Katoličke crkve. Prema teologinji koja radi u Osnabrücku, nova desnica se posebno sadržajno i ideološki oslanja na katolički antimodernizam iz razdoblja između 1850. i 1950. godine. Sposobnost katoličkog antimodernizma da se poveže s desničarskim “fragmentima ideologije” pokazuje se, primjerice, u obezvrjeđivanju drugih religija, u naglašenom mentalitetu prijatelj-neprijatelj, odnosno u dualizmu, u zahtjevu za konformizmom i podređenošću žene, u odbojnosti prema drugačijima, te kroz odbijanje demokracije i ljudskih prava.
“Nova desnica se prerušava kako bi izgledala kao vjerska umjesto desničarska”
Strube je objasnila da nova desnica pribjegava katoličkom antimodernizmu iz različitih razloga. Između ostalog, nada se globalnoj mreži s drugim desničarskim kršćanskim skupinama kao i povezanosti s desničarskim kršćanskim miljeima, a time i ispreplitanju vlastitih antidemokratskih izjava sa sličnim izjavama časne institucije kao što je Crkva. U tom kontekstu, Strube je snažno upozorila da se ne upadne u zamku desničarskih “strategija manipulacije”: “Nova desnica bavi se mimikrijom, ona se prerušava kako bi izgledala kao vjerska umjesto desničarska.” Dio te desničarske strategije je, primjerice, dati vlastitim publikacijama znanstveni i teološki štih, pa makar to bio i samo internetski blog.
Ali kako bi se Crkva, kako bi se katolici trebali odnositi prema desničarskim suvjernicima? Ideje o tome na konferenciji u Nürnbergu nije bilo lako pronaći. Bamberški nadbiskup Ludwig Schick založio se za “dijalog, dijalog i još više dijaloga”. Crkva mora pokušati “dohvatiti, zgrabiti i obratiti” ljude koji slijede desničarske parole. Iza radikalnih stavova često stoje strahovi. Stoga je važno „izaći iz rupa straha s ljudima koji su skrenuli tako daleko udesno”.
Sonja Strube apelirala je i na samu Crkvu da ispravi vlastite krive prosudbe iz vremena antimodernizma. „Kao Crkva, trebali bismo se više usredotočiti na pokajanje nego na nevinost i učiti iz pogrešaka umjesto da se nadamo da smo nepogrešivi“, rekla je teologinja. Osim toga, za učinkovito suprotstavljanje desničarskim sloganima i strategijama potrebno je više informacija o toj sceni. Stručnjaci su prije svega pledirali za više istraživanja – primjerice o tome kako se financirala i kako se financira desna katolička sredina, a posebno njezini omiljeni mediji (kna; fratellanza.net).