Foto: Romano Prodi, KNA
Povodom aktualne situacije izazvane koronavirusom, bivši talijanski predsjednik Vlade u dva mandata i bivši predsjednik Europske komisije Romano Prodi dao je veliki intervju agenciji Ansa, koji je prenio Avvenire, službeni list Talijanske biskupske konferencije. Na pitanje je li potrebno uvesti supervizora za aktualnu situaciju kazao je kako ne treba jer tu je predsjednik vlade Giuseppe Conte koji dobro radi posao. Istaknuo je kako je potrebno “prije svega misliti na živote ljudi, također i prije pravila kojih sam se uvijek savjesno držao. Na smanjene javnog duga gledao sam kao na potrebu od životne važnosti i tijekom oba mandata radio sam na smanjenju. Ponavljao sam ‘jao nama ako se dovede u pitanje dogovor iz Mastrichta’, ali danas je drukčije, danas se nalazimo pred dva gigantska prioriteta: zaštititi zdravlje i spriječiti enormni pad ekonomija iz kojeg se poslije neće moći izdići”.
Prodi je odgovarao na pitanja o Italiji u dobu koronavirusa, o odlukama i mjerama koje je poduzela talijanska Vlada, o broju zaraženih, o zalaganju zdravstvenih djelatnika i znanstvenika, o strahovima i nadanjima.
„Oduvijek sam mislio da je ‘španjolska’ groznica bila zadnja velika zaraza. Pogriješio sam, nemoguće se može vratiti. I tako se iznenada moraš suočiti s izvanrednim stanjem koje te liši najdražih stvari: kontakta s ljudima, zagrljaja, svete mise. Osamdeset mi je godina i u mome životu nije bilo niti jedne nedjelje bez svete mise. Sudjelovao sam na misi u Kini, u islamskim zemljama, svugdje! Moja crkva je pedeset metara od moje kuće i nemogućnost odlaska na misu natjerala me je na razmišljanje“.
Radi se o velikoj nevolji, ali Italija je tu „Povijest će nam vjerojatno reći da smo reagirali prije drugih europskih država, pravodobno i odlučno iako nam sada to nitko ne priznaje. S općim uvjerenjem da postoji zajednički interes kojeg treba braniti i da nemamo vremena. Vidio sam kako Italija sazrijeva, iako s teškoćom, i mogu reći da će prihvaćanje bilo kakve odluke Vlade biti opće dobro jer svi smo shvatili da braniti onoga tko nam je blizu znači također braniti same sebe”.
Očekivali ste ovakav ishod?
Svi počinju shvaćati težinu trenutka. Svijest o situaciji vezanoj uz strah uvjetuje naše ponašanje i naše izbore.
Je li Vas strah?
Obično zadržavam mirnoću nasuprot svih događaja, tjeskobu i osobni strah ne osjećam, ali naravno da postoji doza nepredvidljivosti. Naravno, moje vladanje je rigorozno, pridržavam se uputa.
Odlučeno je još pooštriti mjere, još ograničiti, traži se još više osobne žrtve.
Ako je prijeko potrebno, to se treba učiniti. Ako koristi zatvoriti trgovine i zaustaviti autobuse, neka se učini tako. Ljudski životi su važniji od svakog cilja ekonomske naravi. Iako, nakon zauzetosti oko liječenja, moraju slijediti i mjere za spas poduzeća i obitelji.
Vjerujete li Vladinim odlukama?
Vidim ih kao važne i neizbježne odluke donesene u velikoj potrebi. Ali ono što je potrebno jest plan oporavka. Potrebno ga je izraditi sada, kad se trpi. Potrebna je radna skupina pod izravnom odgovornošću Ministra ekonomije i ekonomskog razvoja. Neophodan je plan obnove kako bi dao snagu te organizirao oporavak ekonomije, jer nakon noći sviće dan i nakon momenta ‘kuge’ doći će ‘blagoslov’. Neophodan nam je detaljan plan oporavka. Sad je moguće vratiti poduzeća koja su otišla u inozemstvo, pokrenuti turizam, dati novu priliku malim gospodarstvima.
Ima onih koji se usuđuju hipnotizirati veliki otpust za ponovno pokretanje…
Ne, nikako. Otpust je generičko sredstvo. Politika je znati izabrati na što precizniji mogući način kako pomoći onima koji su pogođeni učincima virusa, uzeti za ruku one obitelji i ona poduzeća čiji je život bio ugrožen ovom krizom.
Vi ste govorili o planu oporavka, ali potrebni su novci i zeleno svjetlo Europe?
Komisija, nakon što je dugo vremena ‘spavala’, izgleda da se napokon probudila. Stoga ne smijemo zaboraviti da je danas moć odlučivanja u rukama Vijeća, dakle odlučuju države. Tu je obično veliki rizik: čini mi se da danas ima volje, no sutra trebaju slijediti konkretne mjere. Ne želim se zavaravati. Naći sredstva kako bismo provodili dobre mjere oduvijek je bilo teško. Često se odbijalo uzeti u obzir eurobond kao sredstvo za dostizanje općih ciljeva. Sad se želim nadati da će težina situacije dovesti do odlučujuće promjene.
Ukinuti su letovi, zabranjeni iskrcaji, zatvorene granice, vidite li Italiju pod optužbom?
Danas prevladava potreba izolacije, zatvaranja svih puteva koji omogućuju širenje virusa. Problem postoji i potrebno je suočiti se s njim: u Italiji je puno utvrđenih slučajeva i postoji legitiman i opravdan strah. Čak sam i ja završio na optuženičkoj klupi. Prije tjedan dana sam bio u Irskoj, sudjelovao sam na jednoj međunarodnoj konferenciji, čak sam se i rukovao s irskim premijerom, a poslije sam saznao da se njihovo Vijeće ministara pitalo o shodnosti moga dolaska. Je li ovo razumljivo, grozna ironija na ‘tržištu’, zločesti komentari na račun talijanske ‘neorganiziranosti’ koje sam gledao kako kruže webom i u nekom stranom tisku su me jako naljutili. Ali sada kad svi postaju svjesniji da koronavirus ne hara samo Italijom, nego i Njemačkom, Francuskom, Španjolskom, SAD-om, svijetom. Stvari su se promijenile bojim se da će uskoro sve biti užasno jasnije i drugima.
Glede nogometa činilo se kao da Vlada oscilira, da je neodlučna…
Nije istina, nije tako. Europa kasni, u drugim europskim državama još vidim utakmice s navijačima koji pune tribine. Italija je razumjela: jedini pravi cilj je učiniti sve da osobe ostanu doma. Zatim će vlada odlučiti hoće li ići naprijed s utakmicama na praznim stadionima ili će potpuno zaustaviti prvenstvo.
Vjerujete li da je potreban jedan supervizor (nadpovjerenik) za rješavanje izvanrednog stanja?
Supervizor već postoji, to je predsjednik Vlade – premijer Conte. Mogu biti od velike koristi pod-povjerenici, ali samo jedan mora imati odgovornost za Državu. Ja sam tako činio: tražio sam najbolje suradnike, najdokazanije stručnjake, ali sam znao da je odgovornost na meni.
Zadnje vijesti koje stižu iz Lombardije potvrđuju strahove o nedostatku mjesta u intenzivnoj njezi… hoće li se dogoditi drama u drami ako dođe do biranja koga liječiti?
Koronavirus ne smije biti problem samo jedne regije, nije trenutak za odvajanje Lombardije od Lacija, Pijemonta od Kampanije, potrebna je cijela Italija. Treba nam Italija koja ujedinjuje i koja tako ujedinjena pobjeđuje ovaj rat (ansa; avvenire; fratellanza.net).