Erik Borgman, dugogodišnji suradnik Edwarda Schillebeeckxa i vrsni poznavatelj njegove teologije, u intervjuu za Responder ukratko je, nedugo nakon Schillebeeckxove smrti 2010. godine, progovorio o teologiji i danas obnovljenom interesu za nju.
Borgman je inače profesor sustavne teologije na Sveučilištu u Tilburgu, u Nizozemskoj. Predsjednik je Međunarodnog društva za religiju, književnost i kulturu, te dopredsjednik Vijeća ravnatelja Međunarodnog teološkog časopisa Concilium. Zoran Grozdanov, tadašnji urednik hrvatskog izdanja Conciliuma, postavio mu je u Dublinu dva pitanja.
Što je za Rim bilo problematično u teologiji Edwarda Schillebeeckxa?
Ono što je problematično za Crkvu u Rimu je to da je pokušao pokazati kako nešto nije istinito zato što Crkva kaže da je istinito, nego je stvar obrnuta. Teologija mora pokazati da su neke stvari vrijedne promišljanja i to ne samo zato jer je tako rekao Vatikan ili Kongregacija za nauk vjere. I to je, mislim, glavno pitanje. Schillebeeckx je govorio o autoritetu Crkve, odgovornosti intelektualca i dr., ali njegov pristup je uvijek bio takav da teologiju svi manje ili više mogu razumjeti i stoga jednostavno trebamo pokazati zašto je važna i zašto je istinita. Ne misli se tu na razne površne načine na koje se može dokazati Božja egzistencija i sl., već o tome da se kao teolog i intelektualac progovori o pitanjima koja su za ljude relevantna. To znači da teologija nije samo za ljude u Crkvi nego da je važna i za javnost. I tvrdim da je to dobar pristup.
Odakle danas oživljeni interes za Schillebeeckxa?
Dijelom je razlog jednostavno u tome što je umro i što je bio jedan od posljednjih iz svoje generacije koncilskih teologa. Time je označio kraj pokoncilske ere. To je dio razloga. Dio je također i u novom zanimanju za teološka pitanja. U povijesti Drugog vatikanskog koncila išlo se u raznim smjerovima: prema kulturnim pitanjima, etičkim pitanjima i dr. Sada je ponovno pitanje što sve to čini teologijom. Mislim da nam Schillebeeckx može pomoći da pokažemo zašto su sve te razne debate dio teološke situacije današnjice i da to nije neka novovalna teologija. I zbog toga je također zanimljiv. Ali, iznenađujuće, uvijek je bio golem interes za Schillebeeckxa, posebno za praktičnu teologiju, tako da su ljudi koji se bave praktičnim aspektima Crkve, oni koji su željeli propovijedati, često išli Schillebeeckxu kako bi to postigli. U trećem je svijetu interes i dalje posebno prisutan, kao i u SAD-u odakle dolaze ljudi kako bi pisali doktorate. To oživljavanje zapravo je dio nečega što se oduvijek događalo (responder).