U Bibliji se ljudi često pokoravaju Bogu. Ako se taj odnos prenese na međuljudske odnose, postoji opasnost od zloporabe moći i seksualnog nasilja. Teologinja Doris Reisinger stoga poziva na pažljivo postupanje s biblijskim tekstovima.
S obzirom na ulogu biblijskih tekstova i slika u pokretanju seksualnog nasilja, teologinja Doris Reisinger poziva na opreznu uporabu Biblije, upozoravajući na zloporabe. U aktualnom broju časopisa Bibel und Kirche (1/2023) Reisinger, kao istraživačica zlostavljanja, navodi da neadekvatna tumačenja biblijske tradicije u crkvenom kontekstu mogu imati važnu ulogu u započinjanju zločina.
Biblijski odnos Boga i čovjeka prožet je dinamikom u kojoj ljudi naizgled nemaju previše prostora za samoodređenje i postavljanje granica. „Ljudi koji su socijalizirani kao kršćani upoznati su s ovim narativima o bezgraničnom povjerenju u Boga. Zato ih počinitelji vole nadograđivati”, objašnjava Reisinger. Počinitelji preuzimaju položaj Božjeg predstavnika „kako bi svoje žrtve doveli u položaj maksimalne ranjivosti i ovisnosti, što se – posve biblijski – povezuje s obećanjima i prikazuje kao sretno i oslobađajuće”.
U započinjanju zlostavljanja neizravna biblijska spominjanja češća su nego eksplicitna. Radikalna nesebičnost i samoodricanje mogu biti toliko dominantna maksima u kršćanskom kontekstu da ih počinitelji mogu koristiti kao osnovu za strategiju poniženja. „Oni koji žive u takvim kontekstima uvjereni su da ne postoji pravo na samoodređenje ili povlačenje osobnih granica”, piše Reisinger. Teologinja se poziva na izvješća o zlostavljanju u kojima su počinitelji opravdavali zlostavljanje kao „dokaz Kristove ljubavi” ili zlostavljali mlade redovnice pozivajući se na biblijsku metaforu zaručnice.
Neka objašnjavanja uznemirujućih dijelova biblijskih tekstova bi čak mogla osnažiti zlostavljače tvrdnjom da teologija i Crkve „omekšavaju” radikalnu prirodu biblijske poruke. Počinitelji bi se tada mogli pretvarati da predstavljaju pravu biblijsku poruku. Reisinger također upozorava na čitanja „koja se prepuštaju floskulama o egocentrizmu modernih ljudi koji zaziru od zahtjeva biblijske poruke”. Umjesto toga, čini se uputnim u radu s relevantnim tekstovima dosljedno povezivati krajnju ranjivost biblijskih likova s veličinom Boga i njegovim obećanjem spasenja te objektivno i otvoreno govoriti o zloporabi i opasnosti te dinamike moći i nemoći. „Kao uvijek i svugdje gdje se rukuje opasnom robom, isto vrijedi i kada se radi o opasnim biblijskim tekstovima: tko god ih tumači i koristi u pastoralnim kontekstima, mora paziti da njima, koliko je to moguće, nitko ne bude oštećen”, naglašava Reisinger.
Doprinosi filozofa i teologa, koji na Sveučilištu u Frankfurtu istražuju duhovnost te duhovno i seksualno zlostavljanje u Katoličkoj Crkvi, objavljeni su u aktualnom broju časopisa o Bibliji u istraživanju i praksi Bibel und Kirche, koji se fokusira na glavnu temu „Seksualno nasilje u i s Biblijom”. Ostali prilozi obrađuju, između ostalog, seksualno nasilje nad muškarcima, djecu u novozavjetnim zajednicama te problematiku zlostavljanja na školskom vjeronauku (katholisch.de; kta; fratellanza.net).