Nagovor pape Franje uz Angelus, na Prvu korizmenu nedjelju, 26. veljače 2023., na Trgu sv. Petra u Vatikanu.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove Prve korizmene nedjelje predstavlja nam Isusa u pustinji kojeg kuša đavao (usp. Mt 4,1-11). Đavao [diabolus] znači „razdornik“. Đavao uvijek želi stvarati razdor, a to je ono što predlaže iskušavajući Isusa. Pogledajmo, dakle, od koga ga želi razdvojiti i na koji način ga iskušava.
Od koga đavao želi odvojiti Isusa? Nakon što je od Ivana na Jordanu primio krštenje, Isusa je Otac nazvao: „Sin moj, Ljubljeni!“ (Mt 3,17), a Duh Sveti je sišao na njega u obliku goluba (usp. r. 16). Evanđelje nam tako predstavlja tri božanske Osobe sjedinjene u ljubavi. Potom će sam Isus reći da je došao na svijet da nas učini dionicima jedinstva koje postoji između njega i Oca (usp. Iv 17,11). Đavao, pak, čini suprotno: on stupa na scenu kako bi odvojio Isusa od Oca i odvratio ga od njegove misije jedinstva za nas. On uvijek dijeli.
Pogledajmo sada na koji način on to pokušava učiniti. Đavao želi iskoristiti Isusovo ljudsko stanje, stanje Isusa koji je slab jer je postio četrdeset dana i bio gladan (usp. Mt 4,2). Zli tada pokušava u njega uliti tri snažna „otrova“ kako bi paralizirao njegovu misiju jedinstva. Ti otrovi su navezanost, nepovjerenje i moć. Prije svega otrov navezanosti na stvari i na potrebe. Uvjeravajućim obrazloženjem đavao pokušava sugerirati Isusu: „Gladan si, zašto moraš postiti? Poslušaj svoju potrebu i zadovolji je, ti imaš pravo na to i moć: kamenje pretvori u kruh.“ Zatim drugi otrov, nepovjerenje: „Jesi li siguran – insinuira zli – da ti Otac želi dobro? Iskušaj ga, ucijeni ga! Baci se s vrha hrama i natjeraj ga da učini što želiš.“ Na koncu moć: „Ne treba ti tvoj Otac! Zašto čekati njegove darove? Slijedi kriterije svijeta, preuzmi sve sam i bit ćeš moćan!“. Tri Isusove kušnje. I mi također proživljavamo te kušnje, uvijek. To je užasno, ali je upravo tako, vrijedi i za nas: navezanost na stvari, nepovjerenje i žeđ za moći tri su raširene i opasne napasti kojima se đavao služi da nas odvoji od Oca te da više ne osjećamo da smo međusobno braća i sestre, kako bi nas poveo u samoću i očaj. To je želio učiniti Isusu, to želi učiniti nama: odvesti nas u očaj.
Ali Isus pobjeđuje kušnje. Kako ih pobjeđuje? Izbjegavajući prepirku s đavlom i odgovarajući Božjom Riječju. Ovo je važno: s đavlom se ne raspravlja, s đavlom se ne dijalogizira! Isus ga suočava s Božjom Riječi. Navodi tri rečenice iz Svetoga pisma koji govore o slobodi od stvari (usp. Pnz 8,3), o povjerenju (usp. Pnz 6,16) i služenju Bogu (usp. Pnz 6,13), tri rečenice suprotstavljene kušnjama. Nikada ne dijalogizira s đavlom, ne pregovara s njim, nego odbacuje njegove insinuacije blagotvornim riječima Svetoga pisma. To je poziv i nama: s đavlom se ne raspravlja! Ne pregovora se s njim, ne dijalogizira. Ne nadvladava ga se pregovaranjem s njim, on je jači od nas. Đavla pobjeđujemo tako što mu s vjerom suprotstavljamo božansku Riječ. Na taj nas način Isus uči braniti jedinstvo s Bogom i jedinstvo s drugima od napada razdornika. Božanskom Riječju koja je Isusov odgovor na đavolsku kušnju.
A zapitajmo se: koje mjesto ima Božja Riječ u mom životu? Utječem li joj se u svojim duhovnim borbama? Ako imam ponavljajući porok ili kušnju, zašto, dopuštajući da mi pomogne, ne potražim ulomak Božje Riječi koji odgovara na taj porok? Zatim ga, kad dođe kušnja, recitiram, molim, vjerujući u Kristovu milost. Pokušajmo, pomoći će nam u kušnjama jer će među glasovima koji se u nama komešaju odjekivati blagotvorni glas Božje Riječi. Neka nas Marija, koja je prihvatila Božju Riječ i svojom poniznošću pobijedila oholost razdornika, prati u duhovnoj borbi korizme (vatican.va; fratellanza.net).