Foto: papa Franjo, KNA
Dana 13. ožujka 2013. izabran je papa Franjo. Preuzimanje službe Rimskog biskupa dogodilo se 19., a prvu homiliju u Svetom Petru održao je 24. ožujka. Bila je Cvjetnica, svjetski dan mladih, koji je obilježen u slavlju i radosti. Ove će 2020. godine to biti jedinstven dan. Trg svetog Petra bit će prazan, ali ne pust. Zajedno ćemo biti na drukčiji, ali jednako intenzivan način.
Paolo Scarafoni – Filomena Rizzo | Vatican Insider
Tri riječi njegove prve propovijedi bile su: radost, križ, mladi. Svi su ih s oduševljenjem dočekali. Lijepe riječi, jednostavna i zanimljiva poruka s ponekim naglascima na narod i siromašne, naoko “miran” pastir.
Postupno upoznavanje s njim bilo je iznenađenje za mnoge. Prvi Papa koji nije sudjelovao na Koncilu i koji ne govori o Koncilu, već “živi Koncil”, odnosno nastoji promicati istinsko bratstvo među ljudima koje je započeo Krist, zatim Crkvu “koja izlazi”, Crkvu naroda Božjeg, siromašnu Crkvu sa siromašnima. Osim toga, borbu protiv klerikalizma, privilegijâ, korupcije, protiv zlostavljanja maloljetnika i reformu teologije. Od “tihog” do “neugodnog” u treptaj oka.
Posebno je snažan Dokument o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život, potpisan u Abu Dhabiju 4. veljače 2019. godine. Kršćani Istoka i Zapada i muslimani u tom dokumentu izjavljuju u ime čitavog čovječanstva, posebno u ime onih koji pate, da “usvajaju kulturu dijaloga kao način, zajedničku suradnju kao ponašanje, međusobno upoznavanje kao metodu i kriterij”. Prekinuta je šutnja i pasivnost vladara, onih “koji znaju i mogu”, prosvijetljenih elita.
Cvjetnica nas podsjeća na “hrabrost”. Rim, 10. rujna 1586. godine. Arhitekt Domenico Fontana dobio je zadatak premjestiti egipatski obelisk visok 25 metara i težak 350 tona na središte Trga svetog Petra. U teškoj operaciji sudjelovalo je 900 muškaraca i 140 konja. Sav je narod mogao prisustvovati, ali uz obvezu šutnje. Postavljen je i kran s kojeg se kontroliralo poštivanje zabrane govora. U najdelikatnijem trenutku tijekom podizanja obeliska, užad su se pregrijala sve do točke pucanja. Radnici su bili prestravljeni, bojali su se za svoj život, ali nitko nije imao hrabrosti progovoriti. Arhitekt i odgovorni bili su nešto dalje i nisu bili svjesni opasnosti. Iz gomile se začuo krik: “Vodu na užad!”. Uputa je odmah izvršena i operacija je uspješno i sretno završena. Onaj čiji se glas čuo bio je Benedetto Bresca, mornar iz San Rema koji je odmah uhićen zbog nepoštivanja obveze šutnje. Pozvao ga je Papa Siksto V., koji je asistirao s balkona, i umjesto da ga osudi nagradio ga je raznim naknadama, među kojima je i danas aktualna privilegija da on i njegovi potomci Papi donesu palmine grančice za Cvjetnu nedjelju.
Nije to bila stvar ratne hrabrosti, već puls prema dobru, pokrenut suosjećanjem i milosrđem. Istu hrabrost, parresiu koju vidimo kod Pape Franje, pobudila je Kristova ljubav i blizina ljudima koji pate. U dokumentu iz Abu Dhabija Franjo i ostali vjerski predstavnici vikali su “vodu na užad” milosrđa i ljubavi. Godinu dana kasnije prepoznajemo istinsko proročanstvo pred pandemijiom Covid-19. Dirljivo je pročitati u dokumentu: “Zaštita prava starijih, slabih, invalidnih i potlačenih osoba vjerska je i društvena obveza koja mora biti zajamčena i zaštićena strogim zakonodavstvom i primjenom relevantnih međunarodnih sporazuma”. Koliko je sve ovo stvarno danas.
U homiliji molitve za oslobođanje od koronavirusa na Trgu svetog Petra, Papa ponavlja taj vapaj u korist bratstva: “S olujom se urušila obmana onih stereotipa kojima smo maskirali svoj ‘ego’, uvijek zaokupljeni vlastitom slikom; i na vidjelo je izašla, još jednom, ona (blagoslovljena) zajednička pripadnost kojoj ne možemo izmaći: pripadnost braći”.
U državama koje se smatraju modernima i prosvjetljenima, u kriznim situacijama imali smo zastrašujući odgovor: diskriminatorne mjere glede skrbi za starije, invalide, teško bolesne i siromašne, isključujući ih iz pristupa respiratorima, a posljedica su mnoge osobe koje su pronađene napuštene i mrtve u kućama. Unatoč obilju deklaracija i sastanaka, svjedoci smo nesposobnosti vlada da pristanu jamčiti dovoljnu zdravstvenu zaštitu i pokrenuti programe pomoći stanovništvu.
Papa je i u ovom slučaju izrazio glas Božjeg naroda kojeg je pokazao činjenicama, inicijativama, suosjećanjem i milosrđem, bratstvom. U tom je smislu vrlo hrabro i lijepo “Pismo u oluji”, apel Teološkog fakulteta Južne Italije, Odjel San Luigi, protiv prioriteta vojnih troškova na štetu javnog zdravstva i prihvaćanja, te brige i njege za sve. Čitamo da su: “naši aresenali apsolutno nesposobni braniti nas od virusa; osobito je ironično da su usvojeni ratni jezik i simbolika kako bi se opisala borba protiv koronavirusa! […] Intervencije socijalne zaštite u suočavanju s učincima pandemije moraju biti osigurane ‘za svaku osobu i po mjeri čovjeka’, a ne samo onima koji su već osigurani, kako ne bi došlo do novih nejednakosti”.
Razmijenimo žarke želje i čestitke za Veliki tjedan i Uskrs, svjesni da nas Gospodin oslobađa: “Blagoslovljen kralj koji dolazi u ime Gospodnje; mir na Nebu i slava na visinama!”. Postoje i oni koji bi nas htjeli ušutkati: “Neki farizeji iz mnoštva mu rekoše: ‘Učitelju, prekori svoje učenike!'” No on im odgovori: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!” (Vatican Insider; fratellanza.net).
* Don Paolo Scarafoni i Filomena Rizzo zajedno predaju teologiju u Italiji i Africi, u Addis Abebi. Autori su više teoloških knjiga i članaka.