Osvrt kolumnistice Nayle Tabbara [1] za La Croix na nedavnu međureligijsku inicijativu koja ide protiv struje u nezdravoj društvenoj klimi Libanona, zajednički iftar [2] koji je okupio mlade Libanonce, kršćane i muslimane, ali i Sirijce, Palestince i Jemence koji žive u Libanonu.
Nayla Tabbara
Mjesec travanj u Libanonu bio je izrazito blagdanski mjesec od katoličkog Uskrsa, tjedan dana kasnije pravoslavnog Uskrsa, sve do Bajrama kojeg slavimo danas. U ožujku je većina Libanonaca imala post kojeg su mogli obdržavati.
U našoj zakladi Adyan svake godine organiziramo najmanje dva događaja, vrijeme druženja i solidarnosti: za Božić, kada mladi članovi zaklade, muslimani, kršćani i nereligiozni, zajedno obavljaju neki društveno koristan rad, i u vrijeme ramazana kada imaju zajednički iftar. Osim toga, iftar slavimo u katedrali, budući da je njezin rektor član upravnog odbora naše zaklade, što je samo po sebi dosta simbolično.
Post i duhovna solidarnost
Tako smo se ove godine našli koncem ožujka na iftaru, svatko je postio prema svojem obredu. Post smo iz solidarnosti prekinuli u «trećem terminu»: ne u podne, kada libanonski kršćani prekidaju svoj post, niti u 19 sati kada ga prekidaju suniti, nego u 19.15, prema šijitskom vremenu.
Ovaj iftar i ova duhovna solidarnost prilično su znakoviti, jer se događaju u periodu kada Libanon iznova proživljava duboke napetosti između kršćana i muslimana. Osobito nakon afere s ljetnim računanjem vremena [3], kada je predsjednik Doma (šijit) tražio od premijera (sunita) da se ljetno računanje vremena odgodi do kraja ramazana, a kršćani, [zaobiđeni,] pritom osjećali da ih se u ovoj zemlji ne smatra ravnopravnim partnerima.
U našoj zemlji se isto tako pojačao govor mržnje prema sirijskim izbjeglicama zbog ekonomske situacije i pojedinih glasova koji Libanonce potiču na zavist prema Sirijcima zbog pomoći koju mnogi od njih dobivaju od međunarodnih organizacija poput UNHCR-a.
Odupiranje polarizaciji
Dakle, riječ je o iftaru koji nije bio samo međureligijski, nego je osim mladih Libanonaca okupio i Sirijce, Palestince, Jemence i druge koji žive u Libanonu. Na društvenim mrežama za jedne je bio izazovan, kod drugih je pobudio divljenje, a treći su ga kritizirali. Bio je to simboličan čin, kao i mnogi drugi, ali u vremenu polarizacije u kojem govor mržnje raste, na lokalnoj i globalnoj razini, smatram da trebamo pokretati što više ovakvih inicijativa.
Deklaracija Zajednička riječ koju je 2006. godine donijelo 136 muslimanskih intelektualaca poziva kršćane i muslimane na zajednički govor, govor ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. U eri polarizacije mnogi se ljudi nazivaju vjernicima, a ipak si dopuštaju da bližnjega mrze ili mu zavide, zato što je drugačije vjere, kulture ili druge nacionalnosti. Zar Prorok nije rekao: Vjernik je samo onaj koji svome bratu želi ono što želi i samome sebi? (la-croix.com; fratellanza.net).
(1) Autorica knjige Islam u očima žene, s Marie Malzac, Bayard, 250 str., 16,90 €.
(2) Večernji obrok nakon prekida ramazanskog posta.
(3) https://zadarskilist.novilist.hr/novosti/svijet/libanon-podijeljen-zbog-prelaska-na-ljetno-racunanje-vremena/