Tijekom današnje mise (6. travnja) u domu Santa Marta, Franjo se ponovno vraća razmišljanju o zatvorenicima i ozbiljnom problemu pretrpanosti zatvorskih ustanova, moleći da odgovorni pronađu rješenja. U homiliji govori o siromasima, žrtvama nepravde svjetske ekonomske politike i podsjeća: na kraju života bit ćemo suđeni po našem odnosu sa siromašnima.
U ponedjeljak Velikog tjedna Papa je molio posebno za osobe u zatvorima: “Mislim na ozbiljan problem koji postoji u mnogim dijelovima svijeta. Želio bih da danas molimo za rješenje problema prenapučenosti u zatvorima. Tamo gdje postoji prenapučenost – toliko puno ljudi – postoji opasnost da pandemija završi u ozbiljnoj katastrofi. Molimo za odgovorne, za one koji u tome moraju donositi odluke da pronađu pravi i kreativan način za rješenje problema” – rekao je na početku.
Homiliju Pape Franje u kojoj razmatra odlomak iz Ivanova evanđelja (Iv 12,1-11) u nastavku donosimo u cijelosti:
Ovaj odmomak završava opažanjem: “A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa” (Iv 12, 10-11). Neki dan smo vidjeli korake iskušenja: prvo zavođenje, privid, zatim drugi i treći koji rastu. Ali postoji još jedan korak koji ide naprijed, ne staje. Za njih nije bilo dovoljno pogubiti Isusa, već sada treba i Lazara, jer je bio svjedok života.
Ali danas bih se, šest dana prije Uskrsa, htio zadržati na Isusovoj riječi. Upravo smo na vratima Muke i Uskrsa. Marija čini ovu gestu kontemplacije: Marta je služila, a Marija otvara vrata kontemplaciji. I Juda misli na novac i misli na siromašne, ali “ne zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše lopov: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo” (Iv 12,6). Ta priča o nevjernom administratoru uvijek je aktualna. Takvih uvijek ima, i na visokoj razini: primjerice neke dobrotvorne ili humanitarne organizacije koje imaju mnogo zaposlenih, mnogo, koje imaju vrlo bogatu strukturu ljudi a na kraju do siromašnih dođe tek četrdeset posto, jer šezdeset posto ide na plaće toliko ljudi u administraciji. To je način uzimanja novca od siromašnih. Ali odgovor je Isus. I ovdje se želim zaustaviti: “Jer siromahe imate uvijek uza se” (Iv 12, 8). To je istina: “Jer siromahe imate uvijek uza se”. Siromaha ima. Mnogo ih je: tu je siromah kojeg vidimo, no to je najmanji dio. Velik broj siromašnih su oni kojih ne vidimo: skriveni siromasi. Mi ih ne vidimo jer ulazimo u tu kulturu ravnodušnosti koja je sklona trgovanju i poričemo: “Ne, ne, nema ih mnogo, oni se ne vide; da, taj slučaj…”, uvijek umanjujući stvarnost siromašnih. Ali ima ih mnogo, mnogo.
Ili, ako i ne upadnemo u ovu kulturu ravnodušnosti, postoji običaj da siromašne vidimo kao ukras grada: da, postoje, poput kipova; da, postoje, vide se; da, ta stara žena traži milostinju, ona druga… Ali, kao da je to normalna stvar. Imati siromašne dio je ukrasa grada? No, velika većina siromašnih žrtve su ekonomske politike, financijske politike. Neke nedavne statistike kažu ukratko ovako: puno je novca u rukama nekolicine i puno siromaštva kod mnogih, u mnogih. A to je siromaštvo mnogih ljudi koji su žrtve strukturne nepravde svjetske ekonomije. I ima mnogo siromašnih ljudi koji se srame pokazati da ne spajaju kraj s krajem; mnogi siromašni iz srednje klase koji potajno odlaze u Caritas i potajno pitaju pomoć osjećajući sram. Siromašnih je daleko više od bogatih; mnogo, mnogo više… I ono što Isus kaže je istina: “Siromahe imate uvijek uza se”. Ali vidim li ih ja? Primjećujem li ja ovu stvarnost? Osobito skrivenu stvarnost, one koji se pred kraj mjeseca srame reći da ne spajaju kraj s krajem.
Sjećam se da su mi u Buenos Airesu rekli da u jednoj zgradi napuštene tvornice, praznoj već godinama, živi oko petnaestak obitelji koje su u nju pristigle tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. Otišao sam tamo. To su bile obitelji s djecom i svaka je uzela dio napuštene tvornice i tu žive. I, gledajući, vidio sam da svaka obitelj ima dobar namještaj, namještaj srednje klase, imaju televiziju, no otišli su tamo jer nisu mogli plaćati stanarinu. Novi siromašni koji moraju napustiti kuću jer je ne mogu platiti, oni idu tamo. Od njih je to napravila nepravda ekonomske ili financijske organizacije. I ima ih mnogo, mnogo do te mjere da ćemo ih susresti na dan suda. Prvo pitanje koje će nam Isus postaviti je: “Kakav si sa siromašnima? Jesi im dao jesti? Kad je netko bio u zatvoru, jesi li ga posjetio? U bolnici, jesi li ga obišao? Jesi li pomagao udovicu, siroče? Jer to sam bio Ja.” A po tome ćemo biti suđeni. Neće nam se suditi po luksuzu ili putovanjima koja imamo ili socijalnom statusu kojeg ćemo imati. Sudit će nam se za naš odnos prema siromašnima. Ali ako danas ignoriram siromašne i ostavim ih po strani, uvjeren da ih nema, Gospodin će i mene ignorirati na sudnji dan. Kad Isus kaže: “siromahe imate uvijek uza se”, to znači: “Ja, uvijek ću biti s vama u siromasima. Ja ću biti prisutan tamo”. A ovo ne znači biti komunist, ovo je središte Evanđelja: po tom ćemo biti suđeni.
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Fratellanza umana (06.04.2020.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.