Foto: Dietrich Bonhoeffer, Westminster Abtei ehrt christliche Märtyrer des 20. Jahrhunderts Stellvertretend für viele andere © KNA
Na današnji dan 9. travnja 1945. godine pogubljen je njemački evangelički teolog i pastor Dietrich Bonhoeffer. U koncentracijskom logoru u Flossenburgu pogubila ga ja nacistička vlast zbog aktivnog sudjelovanja u pokretu otpora protiv Hitlera.
Isus iz Nazareta je bio jedina mjerodavna instanca kojoj je Bonhoeffer podredio sav svoj život. Isus Krist je bio sluga. Uloga teologa u svijetu mora imati nešto od toga služenja. Teolog je onaj koji bi trebao razumjeti drugoga i izići mu u susret – upravo nešto od služenja čovjeku. U tom smislu, teolog se ne miri s postojećim stanjem u društvu. Teolog, odnosno svaki onaj koji se Božjim priznaje, o Bogu misli i govori ne smije šutjeti. “Jer šutjeti na zlo je i samo zlo. Bog nas neće gledati kao nevine. Ne govoriti je također govor. Ne djelovati je također djelovanje”, kazao je Bonhoeffer. Zato je teolog odgovorni korektor sustava koji onemogućuje ostvarenje čovjeka kao čovjeka, koji čovjeka lišava njegove slobode i osobnosti; i takav istinski teolog ne gleda patnju današnjega čovjeka bez ikakvog odnosa s onim koji je patio, bio poražen, trpio i bio nepravedno ubijen – s Kristom. To je put kršćanske etike, put za drugoga, put odgovornosti za čovjeka pored sebe.
U zatvor stiže s trideset sedam godina. To zatvorsko vrijeme bilo je najplodonosnije u njegovu stvaralaštvu. Tada nastaju najvažnija teološka promišljanja koja je njegov prijatelj Bethege sakupio i objavio u djelu „Otpor i predanje“. Ova knjiga s pravom bi se mogla nazvati teološkom biografijom Dietricha Bonhoeffera, a ta biografija očitava borbu oko rušenja zla i istovremenog rasta pred Bogom. I predanje i otpor trebaju biti prisutni u životu kršćanina kao izraz dinamične vjere koja se svakodnevno preispituje. Ovo predanje i otpor dovest će ga do ovozemne smrti, smrti na koju je bio ponosan jer ju je smatrao početkom novoga života: “Ne želim samo živjeti nego najprije jednom sebe izgraditi. Ako treba da se to dogodi u smrti, ja se i s njom sprijateljujem“.
Bonhoeffer je svoj put predanja (Bogu) i otpora (zlu) pokazao tako što je odgovorno u povijesnom vremenu i zbilji nasljedovao poziv Krista i to ne riječima i spekulacijama – distancirano i ravnodušno – čak niti religiozno, nego životno konkretno, djelima. Sve svoje, i razum i načela, i savjest i slobodu, i krepost žrtvovao je u vjeri i na temelju svoga predanja Bogu djelovao tako odgovorno da njegov odgovor nije bio ništa drugo doli pristanak na Božji poziv, na sudjelovanje s Bogom u Njegovoj zbilji.
Napisao je još djela: „Etika“, „Nasljedovanje“, „Cijena učeništva“, „Zajednički život“, zatim djela koja nisu prevedena na naš jezik: „Akt und Sein“, „Sanctorum communio“, „Schopfung und Fall“, „Auf dem Wege zur Freihat“.
Od teoloških tema kojima se bavio, a koje su dijelom ostale nedovršene zbog prerane smrti, navodim samo neke: kristologija, nereligiozno kršćanstvo, Isus Krist kao temelj etičkoga, Crkva i svijet, ekumenizam (fratellanza.net).