Nije ni čudo što je Jorge Mario Bergoglio nakon izbora za papu 2013. odabrao ime Franjo. Franjo Asiški (1181./82.-1226.) čini se aktualnijim no ikada. Kao sin bogatog trgovca, u početku je vodio bezbrižan, raskošan život sve dok ratno zarobljeništvo nije dovelo u pitanje njegove prethodne prioritete.
Nakon žestokih svađa s roditeljima, odvojio se od obitelji, odrekao se svojih posjeda i kretao se kao siromašni putujući propovjednik. Vjerovao je u riječi evanđelja i želio je slijediti Isusov primjer „sine glossa“ (doslovno, bez ikakvih dodatnih pojašnjavanja).
Oko njega se okupila skupina sličnomišljenika iz koje se razvio franjevački red. Mlada Klara Asiška također je bila među njegovim slušateljima: Franjo ju je poticao da slijedi Krista u radikalnom siromaštvu, čak i protiv želje njezinih roditelja. Klara je kasnije osnovala vlastitu zajednicu i napisala prvo pravilo reda koje je napisala žena.
Godine 1219. Franjo je za vrijeme križarskog rata putovao u Egipat, gdje je, prema predaji, susreo muslimanskog vojskovođu sultana al-Kamila, kojeg se duboko dojmio razgovor sa siromašnim putujućim propovjednikom.
Do danas je Franjo posebno poznat po svojoj teologiji stvaranja: želio je navijestiti Radosnu vijest cijeloj prirodi. Njegova poznata „Pjesma sunca“ svjedoči o njegovoj ljubavi prema svim stvorenjima.
Posve iscrpljen brojnim oskudicama, Franjo umire 3. listopada 1226. u kapeli Porcijunkula ispod Asiza. Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim već 1228. godine. Papa Ivan Pavao II proglasio ga je patronom zaštite okoliša (katholisch.de; fratellanza.net).