Kako je rat u Ukrajini eskalirao, njegove su kritike postajale sve oštrije. Potom je došlo do prekida odnosa s Ruskom pravoslavnom Crkvom. U razgovoru s Mariom Trifunovićem za katholisch.de pravoslavni arhimandrit i profesor ekleziologije Cyril Hovorun objašnjava zašto nije mogao šutjeti o ratu.
Pravoslavni svećenik i profesor ekleziologije Cyril Hovorun poznat je po kritiziranju Kremlja i Ruske pravoslavne Crkve. Na poziv nadbiskupa Mate Uzinića, u srpnju 2022. godine bio predavač na Mediteranskim teološkim susretima u Lovranu. Krajem rujna ruski patrijarh Kiril suspendirao ga je iz svećeničke službe. U intervjuu za katholisch.de govori o svojim iskustvima i zašto je Ruska pravoslavna Crkva mogla spriječiti rat u Ukrajini.
Gospodine Hovorun, dugo ste blisko surađivali s ruskim pravoslavnim patrijarhom Kirilom, ali sada ste suspendirani. Je li razlog tome Vaša kritika sustava?
Pretpostavljam. Od 2012. godine više sam puta u raznim publikacijama i predavanjima kritizirao ideologiju “ruskog svijeta”, odnosno bezuvjetni primat ruskog na području bivšeg Sovjetskog Saveza. Pokušao sam upozoriti patrijarha na opasnosti te ideologije, ali on nije htio slušati. Kako bih mu dao posljednje upozorenje, odlučio sam dati ostavku na sve svoje položaje u crkvenoj upravi i posvetiti se akademskom radu u raznim zemljama. To je bilo u veljači 2012. Kako je rat eskalirao u veljači 2022., tako je i moja kritika postajala oštrija. Vlastitim sam očima vidio razaranje, smrt i patnju koju je ova ideologija donijela Ukrajincima. Nisam mogao šutjeti. Šutnju u takvim okolnostima smatram apsolutno nemoralnom i uvjeren sam da je pravi razlog moje kazne taj što nisam šutio o ratnim zločinima u Ukrajini.
Nedavno su se svjetski mediji zainteresirali za Vašu suspenziju. Blog “Il Sismografo”, koji se čita i u Vatikanu, prenio je post da podržavate i surađujete sa “šizmaticima”. Mislite li da Moskva ima utjecaja na određene narative u Vatikanu?
Po mom mišljenju, rat u Ukrajini ne ostavlja mjesta sumnji tko je žrtva, a tko počinitelj. Zbog toga je papa Franjo jasno stao na stranu žrtava u ovom ratu. No, čini se da među nekima u Vatikanu i oko njega još uvijek postoje dvojbe oko toga tko je agresor u ovom ratu. Ovi se možda vode teorijama zavjere da su neke “zle sile” na Zapadu izazvale ovaj rat i žele ga nastaviti do “posljednjeg Ukrajinca”. Takve teorije zavjere zanemaruju volju i sposobnost ukrajinskog naroda da djeluje, kao da su oni samo figure na šahovskoj ploči i da ne mogu sami odlučivati. Te teorije širi ruska propaganda i naveliko su raširene u raznim vjerskim krugovima, uključujući i katoličke – sve do Svete Stolice.
Više puta ste istaknuli potporu Pravoslavne Crkve ratu. Bi li bilo rata da je Ruska pravoslavna Crkva imala drugačiju ulogu?
Sasvim je moguće da do rata ne bi došlo bez ideološkog doprinosa ruske Crkve. Obično objašnjavam da je formula za rat u Ukrajini: ideje plus oružje – upravo tim redoslijedom. Ideje su bile prve. Datiraju iz stoljeća kada su Rusi vjerovali da imaju posebnu misiju od Boga da spase čovječanstvo. Kada je Putin 2000. godine postao ruski predsjednik, nije imao takve ideje. Tek je pod utjecajem Kirila došao na takve ideje 2012. godine. Drugim riječima, Ruska pravoslavna Crkva je dala ideje, a Kremlj oružje. U kombinaciji su omogućili rat u Ukrajini.
Često ste sumnjali da velika većina Rusa podržava ovaj rat, gotovo 90 posto. Odnosi li se to i na članove Crkve?
Ne postoje pouzdani sociološki podaci koji pokazuju koliko Rusa, a koliko pravoslavaca među njima podržava rat. Po mojoj procjeni, ogromna većina Ruske pravoslavne Crkve podržava rat. Ali postoje i podjele: za mnoge od njih način na koji Putin ratuje nije dovoljno agresivan. Žele više uništenja. Njihov heroj bio je šef Wagnerove milicije Jevgenij Prigožin, koji je poginuo u padu aviona. Ova skupina ima sljedbenike i među crkvenim vođama. Druga skupina pokazuje apsolutnu lojalnost Putinu, u koju spada i moskovski patrijarh. Zatim postoji manjina koja je protiv rata. Ne znam kolika je, ali većina njih je pasivna u negativnom odnosu prema ratu. Šute, čak i ako imaju drugačije mišljenje. Ali to je vrlo mala skupina.
Što će biti nakon rata?
Za većinu zagovornika među ruskim pravoslavcima rat je svetinja. Zato će u to vjerovati i nakon Putinova poraza. To je problem za razdoblje nakon rata, nastavit će se u glavama mnogih ruskih pravoslavaca. To je pak problem za susjede Rusije, koji su i dalje ranjivi na nove napade ruske agresije. Rusko društvo i Crkva moraju promijeniti svoju perspektivu na ono što se dogodilo, inače će uvijek ostati dio problema (katholisch.de; fratellanza.net).