Seksualno zlostavljanje: izjava biskupa de Moulins-Beauforta da je jedanaest biskupa, uključujući kardinala Jean-Pierrea Ricarda, „pod istragom” od strane pravosudnih ili crkvenih vlasti, otkriva dvostruko izvitoperen sustav na najvišoj razini episkopata, gdje perverzno ponašanje pojedinih biskupa nailazi na nesposobnost ostalih biskupa koji su se našli usred zamršenih sukoba lojalnosti
Isabelle de Gaulmyn | La Croix
Očaj, tuga? Ne, nego bijes, golemi bijes kada smo u ponedjeljak u Lourdesu, iz usta biskupa Érica de Moulins-Beauforta, čuli da je najmanje jedanaest biskupa trenutno optuženo od strane sudskih ili crkvenih vlasti zbog seksualnog zlostavljanja. A među njima i kardinal Jean-Pierre Ricard, umirovljeni nadbiskup Bordeauxa koji je dugo vremena bio i predsjednik Biskupske konferencije Francuske, dakle, ni manje ni više nego čelni čovjek Crkve.
Što drugo nego bijes nakon takvog otkrića? Kako je moguće još uvijek vjerovati da će se Crkva iz ovoga izvući, da postoji mogućnost reformiranja, kada je sve otišlo tako daleko? Jer biskupi su „glava” Crkve. Oni su jamci jedinstva, odgovorni za poučavanje, disciplinu Božjeg naroda! Ali što vidimo kod ove „elite”, pomno odabrane od pape i njegovih službi? Kod jednih perverziju, ozbiljnu, duboku, kriminalnu. A kod drugih neshvatljivu tromost koja dovodi do strahovite bespomoćnosti.
Jer činjenice su krajnje ozbiljne. Ali to možda ne vide jedino biskupi, kada je riječ o jednome od njih. Odveć dugo kod njih prevladava duh kolegijalnosti. Žrtva kardinala Ricarda bila je 14-godišnja djevojčica. A jedan od njegove „braće biskupa” za ispriku nije našao ništa drugo nego kaže da je „bio zaljubljen”. „Zaljubljen“ u djevojčicu tridesetak godina mlađu od njega… Jedan drugi biskup kojemu su obitelji spočitavale „neprimjereno ponašanje“ prema mladima, Hervé Gaschignard, i dalje služi misu, obavlja vjenčanja, poučava, čak i mitru nosi za vrijeme slavlja. Nitko od njegove „braće biskupa” o tome ništa ne govori.
Izvitopereni sustav
Danas s užasavanjem otkrivamo izvitoperenost ovog sustava, i to na najvišoj razini episkopata. Nakaradan je i za same krivce. Jer ljudi koji su godinama studirali teologiju i pravo, bili su sposobni za ono najgore. I prihvatili su službu biskupa, a da im to nije predstavljalo nekakvo pitanje. Nema sumnje, a to je možda i ono najgore, da su oni u sebi toliko podijeljeni da jednostavno odbijaju pogledati u svoju mračnu stranu. Evo kako se isplati naveliko proučavati moral … Tako je biskup Santier, kada su ga zatvorili u kuću sestara redovnica, bio toliko nesposoban da prizna svoje prijestupe, da je tim sestrama rekao da je on žrtva spletkarenja.
Nadalje, izvitoperen je sustav budući da se njihove kolege, ostali biskupi, nalaze usred nepremostivih proturječja i u sukobu lojalnosti koji ih čini potpuno bespomoćnima. S jedne strane Rim koji i dalje zahtijeva šutnju, ukoliko je upleten i biskup. Znajući da je u kuriji na čelu Kongregacije biskupa nitko drugi nego kardinal Marc Ouellet koji je optužen za spolno zlostavljanje u Kanadi… S druge strane osjećaj solidarnosti prema svojoj okrivljenoj „braći biskupima“ i nesposobnost da se sagledaju razmjeri počinjenih zločina i donese realna prosudba.
Tragedija koja izjeda katolicizam
Danas ova dvostruka tragedija izjeda katolicizam. Tko će pristati da i dalje „vjeruje u Crkvu”, kako ponavljamo svake nedjelje? Čini se da je kuća uzdrmana do temelja. I zato, Gospodo biskupi, treba pristati na podjelu vlasti. Revidirati sustave upravljanja, gledati kako se to radi drugdje u svijetu. Odmaknite se od slučajeva koji vam dolaze, imajte povjerenja u druge koji ih mogu riješavati, jer dobro znamo da nema ništa goreg od suda vlastitih kolega. U biti, od vas se ne traži da se odreknete svoje vlasti. Nego naprotiv, da je preuzmete. I to što prije: bespomoćnost u koju ste se dali zatvoriti sve nas vuče prema onome najgorem (la-croix.com; fratellanza.net).