Žrtve uskrsnog brodoloma. Portal Talijanske biskupske konferencije Avvenire, kroz rad novinara Nella Scava, otkriva događaje sudbonosnih sati u kojima su Malta, Italija i EU dali sve od sebe kako bi izbjegle dužnost spašavanja života. Pokrenuta je potom i istraga na Malti koja vodi sve do odgovornosti premijera te zemlje. Njegov tekst prevodimo u cijelosti
Bilo ih je dvanaest. Umrli su onako kako umiru zaboravljeni. Odbačeni u ponor, Europa im je okrenula leđa. Sedam ih se utopilo u moru. Pet tijekom povratka u Libiju. Bilo ih je dvanaest, ali više nisu broj. Pa i mrtvi imaju pravo na ime. Sada možemo vidjeti i lica njih šestorice. Evo svih imena: Omar, Mogos, Hzqiel, Hdru, Huruy, Teklay, Nohom, Kidus, Debesay i tri Filmona. Svi su bili kršćani. Osim jednog, “našeg brata Omara”, reći će preživjeli.
Izdahnuli su posljednji dah u noći nakon Uskrsnog ponedjeljka. Iz Sabrathe su isplovili između 9. i 10. travnja, tri dana bez hrane čekali su na brod krijumčara. Tri dana s uperenim oružjem, a sve u nadi da će konačno uspjeti oprostiti se od smrti u Libiji i sanjati o dolasku u kršćansku Europu na Uskrs. Dječaci su to između 18 i 25 godina, nekima je to bio drugi pokušaj. Znali su što znači biti zarobljen od strane Libijaca i vratiti se mučiteljima. Ovaj put ih je primjetio zrakoplov Frontex-a, europske pogranične agencije. Položaj je poslan talijanskim i malteškim vlastima, kao što je Frontex istaknuo u svojoj bilješci. Koordinate su vjerojatno stigle i u Tripoli.
Pet dana bili su odbačeni da besciljno plove unatoč očajničkim molbama za pomoć koje je uputio Alarm Phone. Unatoč apelima malteške Crkve. Pet dana su se pomorske karte promatrale u lučkim kapetanijama. “U malteškim su vodama”, objasnili su iz Rima. “Ne, u libijskim su vodama za potragu i spašavanje”, odgovorili su s Malte. Bio je Veliki petak, Pilatov dan. Kada je u utorak nakon Uskrsa iz Vallette odaslana misteriozna ribarska brodica, jedna od onih komercijalnih plovila kojima je upravljala libijsko-malteška tajna flota koju je otkrio Avvenire, njih sedam je skočilo u vodu s valovima i do dva metra, pokušati su doći do “velikog broda”, kako su ga nazivali preživjeli.
Gotovo svi kršćani, između 18 i 25 godina. Pretrpjeli su ropstvo i mučenje. Neke su već jednom uhvatili na moru. Sada će obitelji moći tražiti pravdu.
Naišao je i trgovački brod koji se nije mogao približiti. “Neki se prepuštaju umiranju u moru”, rekao je jedan od preživjelih prije nego što su ga, skupa s ostalih 51-im supatnikom, zatvorili u zatvor Tarik Al Sikka.
Posada, čini se u većoj mjeri egipatska, iako ni na to u Valletti ne daju odgovore, podigla je na palubu na kojoj obično završavaju mamci i krijumčarene cigarete, 51 unesrećenu osobu koje se još uvijek mogu micati, barem puzajući. Drugih pet su izvukli, izgledali su poput onih nemani koje su završile na morskom dnu. Lampedusa je bila udaljena 30 milja. Za sat vremena došle bi barem boce s kisikom.
“Ali Valletta nije tražila pomoć”, objašnjavaju iz talijanske prijestolnice, “nisu ni priopćili detalje intervencije”. Od Malte, udaljene 80 milja, patrolnom brodu trebalo bi nekoliko sati da se oni koji su umirali vrati među žive. Trebalo je više od sedam sati da ribarski brod koji na sebi nema imena i koji na nautičkim registrima ima previše zastava i imena, stigne u Tripoli. Prekasno čak i za čudo. Tako su iskrcali 51 još uvijek živu osobu, predane su odmah libijskim mučiteljima, i pet tijela. Sad kad znamo imena, za njih se može tražiti pravda.
Sud na Malti istražuje navodni propust pomoći i ilegalno vraćanje u Libiju. Laburistički premijer Robert Abela i vrh vojske mogli bi završiti na klupi optuženih. Netko će, možda, u sudnicu donijeti lica za kojima tragaju poznanici, aktivisti, izbjeglice iz eritrejske dijaspore u Europi. O toj dijaspori mnogo je puta ovdje govorio i dokumentirao Paolo Lambruschi: od organa povađenih u pustinji namjenjenih prodaji na bogatom tržištu ilegalnih transplantacija, do video zapisa muškaraca i žena obješenih naglavačke i divlje pretučenih, slika na kojima su pripadnici libijske milicije predstavljeni sad kao obalna straža sad kao protuimigracijska policija.
Odvjetnica Giulia Tranchina kaže da “svi dosadašnji elementi i dokazi ukazuju na ozbiljne pravne odgovornosti malteških vlasti koje su najmanje 5 dana odbijale pomoći 63 osobe na moru i usmjerile njihovo ilegalno preusmjeravanje iz malteškog Sarija u Libiju, te su uzrokovali – tvrdi odvjetnica londonskog ureda Wilson Solicitors, specijaliziranog za ljudska prava – smrt pet osoba kojima je bila potrebna hitna medicinska pomoć i koji su se mogli spasiti”. Ostavljeni, gladni i žedni “pretrpjeli su nečovječno i ponižavajuće postupanje, kršeći članak 3. Europskog suda za ljudska prava” – primjećuje Tranchina koja je putem različitih izvora mogla prikupiti i potvrditi identitet preminulih migranata. Nije bilo dovoljno, “preživjeli deportirani u Libiju odmah su vraćeni u ilegalni i proizvoljni pritvor u neljudskim uvjetima, gdje su podvrgnuti nečovječnom i ponižavajućem postupanju” i prijeti im smrt “ili podnose mučenje, silovanje, ropstvo i druge oblike trgovanja radi iskorištavanja u suprotnosti s međunarodnim zakonima”.
Prvi koji su umrli bili su možda najsmjeliji ili možda najviše očajni. Nakon pet dana bez ičije pomoći, posljednje snage su ih popustile te su se utopili. “Vidjeli smo avion koji nas je obasjao crvenim svjetlom”, rekla je djevojka iz logora Tarik al Sikka: “Podignuli smo novorođenče da pokažemo da više ne može čekati na moru”. Ali nitko odozgor nije naredio da odu po njih. A onda su se Filmon Mengstab, Mogos Tesfamichael, Hdru Yemane, Huruy Yohannes, Omer Seid, Hzqiel Erdom i Teklay Kinfe bacili u more.
U mraku. Drugi su čuli kako je vjetar glasniji od njih. Potom ništa više. Nohom Mehari i Kidus Yohannes izgledaju već mrtvi kad je ribarski brod s Malte stigao u 5 ujutro. Filmon Habtu, Filmon Desale i Debesay Rusom sigurno su bili živi. Iscrpljeni, bez zraka, drhtava tijela. U luku Tripolija iskrcali su ih u plastičnoj vreći.
Fratellanza umana (30.04.2020.)
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.