Krešimir Cerovac
Papa Franjo potpisao je svoju korizmenu poruku za 2025. godinu naslovljenu „Putujmo zajedno u nadi“ 6. veljače, nekoliko dana prije odlaska u bolnicu. Poruka je objavljena 25. veljače. U njoj Papa ističe da je život neprekidno putovanje obraćenja te poziva vjernike da kroče u miru i nadi zajedno sa svojim bližnjima. Reflektirajući na biblijski Izlazak, Papa povlači usporedbu s današnjim migrantima koji su prisiljeni napustiti svoje domove zbog ratova, siromaštva i progona. Naglašava da je njihova potraga za boljim životom odraz univerzalne ljudske težnje za slobodom i dostojanstvom. U tom kontekstu, Papa potiče katolike da se ne zatvaraju u vlastite strahove i udobnost, već da si postave pitanje: „Napredujem li duhovno ili ostajem sputan nesigurnošću i komforom?“ Ova poruka služi kao poziv na duhovno probuđenje i solidarnost, podsjećajući vjernike na važnost zajedništva i nade u svijetu koji se suočava s brojnim izazovima.
Papa Franjo posebno naglašava važnost zajedništva i solidarnosti, ističući da kršćanska vjera nije individualistički put, već poziv na zajednički hod u duhu jedinstva i uključivosti. Poziva vjernike da u korizmenom vremenu preispitaju svoja srca, budu otvoreni za potrebe drugih i ojačaju vjeru u Božje obećanje vječnoga života, koje se u punini ostvaruje kroz Uskrs – središnji događaj kršćanstva. Njegova poruka podsjeća da je korizma vrijeme obnove – prilika da se čovjek odmakne od sebičnosti, straha i duhovne mlakosti te da, s pouzdanjem u Božju milost, nastavi svoj hod prema istinskoj slobodi i uskrsnuću u Kristu. Kroz svoju poruku, Papa Franjo potiče katolike da ne gube iz vida zajedničku dimenziju vjere, koja proizlazi iz zajedništva s Bogom i bližnjima. On podsjeća da je korizma prilika za obnovu ne samo osobne vjere, već i za jačanje zajednice koja zajedno korača u nadi prema svjetlu Uskrsa.
Ukratko, papa Franjo upućuje izravan poziv kršćanima da preispitaju svoj duhovni put, potičući ih na dublje suosjećanje i poistovjećivanje s izazovima i patnjama migranata. On ističe da se u njihovoj potrazi za sigurnošću i dostojanstvom očituje univerzalna težnja čovjeka za slobodom i nadom:
„Bila bi to vrijedna korizmena vježba za nas – usporediti svoj svakodnevni život sa životom nekog migranta ili stranca, naučiti suosjećati s njihovim iskustvima i tako otkriti što Bog od nas traži kako bismo bolje napredovali na putu prema Očevoj kući.“
Život je hodočašće prema nebeskoj domovini, a korizma predstavlja ključni dio tog putovanja prema Uskrsu – vrijeme duhovne obnove i suočavanja s izazovima koji simboliziraju kušnje vjere: glad, hladnoću, umor i patnju. Papa Franjo potiče vjernike da preispitaju ostaju li zatvoreni u sigurnosti vlastite zone udobnosti ili se hrabro otvaraju potrebama drugih, nesebično služeći bližnjima. Njegova završna poruka poziva na zajednički hod u vjeri:
„Koračajmo zajedno istim smjerom, usmjereni prema istom cilju, brižni jedni za druge u ljubavi i strpljenju.“
Korizma je liturgijsko razdoblje bogato značenjem i simbolikom. Njezina duboka poruka usko je povezana s brojem 40: četrdeset dana korizme podsjeća kršćane na Isusovih „četrdeset dana i četrdeset noći posta i molitve u pustinji“ (Mt, 4:2) kada se pripremao za svoje poslanje, ali i za muku koja ga je čekala te za dan kada će na križu biti „uzdignut sa zemlje da bi nakon toga ljude privukao k sebi“ (Iv, 12:32). Ovo razdoblje također povezuje vjernike sa židovskim korijenima kršćanske vjere: Mojsije je četrdeset dana postio na brdu Horeb (Sinaj) (Izl, 34:28), dok je izraelski narod, zbog svoje nevjere, četrdeset godina lutao pustinjom prije nego što je ušao u Obećanu zemlju. Četrdeset je dana trajao i Veliki potop, znak Božje pravednosti i obnove čovječanstva. Prorok Ilija, poput Mojsija, jedini izravni svjedok Božje prisutnosti, hodao je „četrdeset dana i četrdeset noći do Božje gore Horeb“ (1 Kr 19,8). Kroz simboliku ovog svetog broja i povijesne paralele, korizma se očituje kao vrijeme duhovnog putovanja, pročišćenja i pripreme za radosnu proslavu Uskrsa.
Korizma nije – iako je mnogi tako doživljavaju – poput odlaska u teretanu, gdje se u nekoliko tjedana pokušava nadoknaditi fizička kondicija izgubljena tijekom godine. Mnogi vjernici na Korizmu gledaju kao na privremeni duhovni napor, razdoblje u kojem se odriču određenih navika ili prakticiraju pobožnost kako bi „popravili“ svoju vjeru prije Uskrsa. No, korizma nije duhovni sprint, već dio cjelokupnog puta obraćenja koji traje cijeli život. Umjesto toga, o korizmi valja razmišljati kroz riječi svetog Benedikta:
„Duhovni život trebao bi biti neprekinuta korizma. Ono što kršćani trebaju činiti cijelo vrijeme, tijekom korizme treba činiti s još većom pažnjom i predanošću.“
Ovim riječima naglašava se da korizma nije samo kratkotrajni duhovni napor, već prilika za dublju unutarnju promjenu, trajno obraćenje i rast u vjeri. One su poziv na trajnu unutarnju disciplinu i svakodnevno nastojanje vjernika da bude bolji čovjek, a ne samo na kratkotrajnu promjenu iz navike ili društvenog očekivanja. Korizmeno vrijeme nije prilika za brzi „duhovni detoks“, već podsjetnik na ono što bi trebalo biti trajna praksa – život u vjeri, ljubavi i žrtvi za druge.
Često se zanemaruje da je korizma prije svega vrijeme razmišljanja. Svaki je vjernik pozvan duboko promisliti prihvaća li u potpunosti istinu koju naučava Crkva te, još važnije, svjedoči li uopće vjeru u svakodnevnom životu. Lako se zaboravlja da korizma u ranim kršćanskim stoljećima nije bila samo osobni duhovni put, već i prilika za jačanje zajedništva cijele Crkve – pristup koji danas često nedostaje. U doba starokršćanskih otaca, vjernici su zajedno postili, molili i djelili milostinju, stavljajući naglasak na dobrobit drugih, a manje na sebe. Posebna pažnja posvećivala se dvjema skupinama: novim članovima, koji su se krštenjem na Uskrs pridruživali zajednici, te onima koji su se, iz raznih razloga, od nje udaljili. Korizma je tako bila vrijeme obnove ne samo pojedinca, već i cijele Crkve, pozivajući na zajednički hod u vjeri.
Život je, prema riječima pape Franje u njegovoj korizmenoj poruci za 2025. godinu, neprekidno putovanje obraćenja, a korizma je priliku da se taj put produbi koračajući u miru i nadi zajedno s drugima. Važan dio korizmenog vremena je post koji simbolizira pokoru i poziv na obraćenje srca – vrijeme intenzivnog duhovnog rasta, pokajanja, molitve i milosrđa, pripremajući vjernike za radosnu proslavu Uskrsa. Post nije samo fizičko odricanje, već duhovna disciplina koja poziva na introspekciju, pokajanje i približavanje Bogu. On nije tek odricanje od hrane ili materijalnih užitaka, već prilika za čišćenje duše od ovisnosti i navika koje odvlače od duhovnih ciljeva. Molitva tijekom korizme produbljuje povezanost s Božjom prisutnošću, dok milosrđe – poput pomaganja potrebitima – utjelovljuje ljubav prema bližnjemu, srž evanđeoske poruke. Papa Franjo ustrajno podsjeća da korizmeni post nije puka formalnost, već poziv na autentičan život u kojem se vjera svjedoči kroz solidarnost i jednostavnost.
U današnjem digitalnom svijetu sve je prisutniji novi oblik posta koji bi katolici, ali i svi ljudi bez obzira na vjeru, povremeno trebali prakticirati – ‘tehnološki post’. On služi kao koristan alat za uspostavljanje ravnoteže u suvremenom tehnološkom okruženju, potičući na preispitivanje prioriteta u upravljanju vremenom i pažnjom. Čak i ako traje samo jedan dan ili vikend, tehnološki post poziva svakoga da se zapita: koristi li svoje vrijeme smisleno, cijeni li ljude oko sebe, brine li o drugima i o sebi te prepoznaje li dublje značenje života? Istovremeno, pomaže umiriti um, smanjujući stres i preopterećenost uzrokovane stalnom uporabom računala, mobitela ili čak umjetne intligencije. Dio tog odricanja uključuje i značajno smanjenje prisutnosti na društvenim mrežama, a oslobođeno vrijeme valja posvetiti duhovnom čitanju, molitvi ili zajedništvu s obitelji i prijateljima. Kao i svaki post, i ovaj – premda na prvi pogled neobičan – služi slobodi, oslobađajući čovjeka od privrženosti stvarima koje mu uistinu malo znače. Tehnološki post nije odbacivanje tehnologije, već njezino svjesno i odgovorno korištenje. U svijetu koji je sve povezaniji, ključno je pronaći ravnotežu između digitalnog i stvarnog života.
Hrvatskoj je potreban i ‘politički post’, koji podrazumijeva svjesno povlačenje od političkog angažmana, posebice od komentiranja i praćenja političkih zbivanja tijekom određenog vremenskog razdoblja. To može uključivati suzdržavanje od praćenja političkih vijesti, izbjegavanje sudjelovanja u političkim raspravama ili čak odricanje od izražavanja političkih stavova. Ovakav pristup često se smatra načinom za postizanje veće mentalne jasnoće, osobne samorefleksije i duhovnog rasta, posebno u polariziranoj i podijeljenoj političkoj klimi, kakva danas prevladava u Hrvatskoj. Umjesto ulaganja energije u sukobe i podjele, pojedinci se mogu usredotočiti na unutarnji mir, razvoj empatije i jačanje zajedničkih vrijednosti koje nadilaze političke razlike. Ovakva praksa može doprinijeti širem društvenom ozdravljenju, potičući građane da pronađu zajednički jezik i grade mostove umjesto zidova.
Hrvatska, s bogatom katoličkom tradicijom i snažnim korizmenim običajima, i ove godine nastavlja živjeti duh korizme kroz post, molitvu i djela ljubavi. U tom kontekstu, Papina korizmena poruka „Putujmo zajedno u nadi” snažno odjekuje, pozivajući vjernike da prepoznaju korizmu kao priliku za suočavanje s osobnim i društvenim izazovima, ali i za rast u vjeri i solidarnosti. Papa Franjo posebno ističe važnost suosjećanja s migrantima i onima koji su na rubu društva, što je i za Hrvatsku posebno aktualna tema, s obzirom na njezin geopolitički položaj i izazove vezane uz migracije i socijalnu pravdu. Njegov poziv na „zajednički hod, bez isključivanja ikoga” može poslužiti kao poticaj hrvatskim vjernicima da u korizmenom vremenu ne ostanu zatvoreni u osobnoj duhovnosti, već da djeluju kroz konkretne geste ljubavi prema bližnjima. Korizma 2025. u Hrvatskoj stoga, može biti prilika za osobnu i društvenu obnovu – poziv na obraćenje koje nije samo unutarnje, već se odražava u svakodnevnim djelima milosrđa, pravde i zajedništva. Kroz Papin poziv, hrvatski vjernici mogu pronaći inspiraciju da svoju vjeru ožive ne samo u molitvi, već i u aktivnom angažmanu za dobrobit zajednice, posebno prema najranjivijima. Ovakav pristup može doprinijeti jačanju društvenog tkiva i gradnji kulture solidarnosti, koja je ključna u suvremenim izazovima s kojima se Hrvatska i svijet suočavaju.
Korizma je vrijeme obnove, poziv na zajednički hod u nadi, ljubavi i solidarnosti. Papa Franjo poziva sve vjernike da koriste ovo sveto vrijeme za produbljivanje vjere, suosjećanje s drugima i pripremu za radosno proslavljanje Uskrsa, središnjeg događaja kršćanske vjere. Ključna nit poruke je nada – utemeljena na Kristovom uskrsnuću i Božjem obećanju vječnog života – koja se proživljava kroz molitvu, post i djela milosrđa. Papa potiče kršćane da hodaju zajedno, oslobođeni straha, zavisti ili udobnosti, te poziva na autentičan život vjere u kojem se ljubav prema bližnjemu i briga za svijet stapaju u radost Uskrsa. Korizma je poklonjeno vrijeme, vrijeme milosti i darova, vrijeme u kojem se Božja ljubav očituje kroz osobno obraćenje i brigu za druge. Ovim pozivom, Papa Franjo podsjeća da je korizma više od formalnog obreda – ona je prilika za duhovno buđenje, obnovu odnosa s Bogom i bližnjima te za gradnju zajedništva koje nadilazi sve granice. Kroz molitvu, post i milosrđe, vjernici mogu doživjeti duboku preobrazbu koja vodi k istinskoj slobodi i radosti u Kristu (fratellanza.net).