Foto: ©stock.adobe.com/contrastwerkstatt
Homilija na misi na početku susreta ravnatelja i direktora te članova Pedagoškoga vijeća Sustava katoličkih škola za Europu (Bare 13. – 15. studenoga 2025.)
Branko Jurić
Evanđelje: Lk 17,20-25
Draga braćo i sestre,
Čuli smo u evanđelju da su farizeji Isusa pitali: „Kad će doći Kraljevstvo Božje?“. Pitanje koje zvuči vrlo religiozno, ali iza njega stoji ljudska potreba za sigurnošću, mjerljivošću, kontrolom. Htjeli su znati kad, gdje, kako — jer lakše je vjerovati u nešto što se može pokazati, izmjeriti, dokazati. A Isusov odgovor je potpuno drugačiji: „Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo… Evo, kraljevstvo Božje je među vama!“. To znači: Božje Kraljevstvo nije projekt, nije institucija, nije struktura. To nije buduća nagrada, nego sadašnja stvarnost koja se događa – kad Bog ima prostor među nama, u našim centrima, u našim srcima, u našim odnosima, u našem radu.
Isus ne govori o Kraljevstvu kao o nekom velikom događaju, nego o Božjoj prisutnosti koja je diskretna, ali stvarna. On ne kaže: „Kraljevstvo će doći“, nego: „Kraljevstvo je već tu!“ To znači: Bog djeluje sada, u ovom trenutku, kroz obične ljude, kroz naš rad, našu brigu, naše nesavršenosti. I ako ovu riječ stavimo u kontekst naših škola, onda bismo mogli reći: Kraljevstvo Božje nije ni u projektima, ni u broju učenika, ni u dobrim rezultatima na natjecanjima – premda su sve to lijepe i vrijedne stvari. Kraljevstvo Božje događa se kad dijete u školi osjeti da ga netko vidi, da je prihvaćeno, da vrijedi. Kad učitelj ne prenosi samo znanje, nego i nadu. Kad se netko sjeti pomoliti za učenike – ne zato da bi sve bilo „uspješno“, nego da bi sve bilo u Božjim rukama.
Isus nas u ovom evanđelju poziva da ne tražimo Kraljevstvo negdje drugdje, nego da ga prepoznamo ovdje. Farizeji su ga tražili u znakovima moći; mi ga ponekad tražimo u uspjehu, u priznanjima, u projektima. Ali Kraljevstvo se ne mjeri brojkama – ono se prepoznaje u ljubavi koja ostaje i kad se sve drugo sruši.
Možda ste i vi nekad, kao Isusovi učenici, osjetili ono što on danas najavljuje: „Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti barem jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti.“ To su dani umora, obeshrabrenja, osjećaja da naš trud nema smisla, da se svijet mijenja prebrzo, da se vrijednosti koje učimo više ne cijene. Ali baš tada Isus kaže: „Ne odlazite i ne pomamite se.“ Drugim riječima: ne tražite Boga negdje drugdje – On je i dalje ovdje. Kraljevstvo Božje je među vama – to je možda najljepša rečenica u evanđelju.
To znači da Bog nije negdje gore, daleko, u teorijama ili idealima. On je među nama – u susretima, u dijalogu, u praštanju, u smijehu u zbornici, u suzama učenika, u tišini učionice. I zato, kad radite svoj posao s ljubavlju, kad stavljate osobu ispred stvari, kad vjerujete da svako dijete u sebi nosi Božju sliku – tada već gradite Kraljevstvo Božje. Ne trebate čekati „jednog dana“ – ono je već počelo.
Dragi prijatelji, Isus ne traži od nas da Kraljevstvo izgradimo, nego da ga prepoznamo. Bog je već na djelu, u našem svijetu, u našim školama, u našim srcima. Na nama je da budemo ljudi koji vide ono što drugi ne vide, koji u svakodnevnom radu prepoznaju tragove Kraljevstva.
I možda baš zato Isus završava ovim riječima: „Prije treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.“ Jer svaka prisutnost Kraljevstva ide zajedno s križem. Ljubav koja traje, koja ne traži svoje, uvijek će biti kušana. Ali upravo u toj vjernosti, u toj tihoj ustrajnosti, Kraljevstvo raste – i u srcima djece, i u našim zajednicama, i u Crkvi.
Zato, kad sutra opet uđemo u školu, u zbornicu, u ured – ne zaboravimo: Bog je već tamo. Kraljevstvo je već među nama. I možda nećemo vidjeti munju na obzoru, ali ćemo prepoznati Božju prisutnost u osmijehu jednog učenika, u toplini kolegijalnog razgovora, u trenutku tišine prije početka dana.
„Boga nisam nikad doživljavao bliskim u zalasku sunca ili u pejzažu, koliko sam ga doživljavao u drugim ljudima“, svjedočio je kotorski svećenik, moj imenjak, Branko Sbutega. To je Kraljevstvo koje Isus naviješta – Kraljevstvo koje se ne vidi izvana, ali mijenja sve iznutra (fratellanza.net).