Foto: © KNA/Vatican Media/Romano Siciliani (arhivska)
Pred američkim ambicijama prema Grenlandu, Leon XIV. odlučio je ne istupati sam. Prepuštajući riječ biskupima i slanjem svog državnog tajnika u Dansku, Papa primjenjuje metodu upravljanja utemeljenu na supsidijarnosti.
Mikael Corre
U Rimu i dalje isti refleks. Kada dođe do krize, diplomatskih napetosti ili političkih polemika, oči su uprte u Papu. Očekuje se neka riječ, gesta, znak. Pomno se prati svaka audijencija, govor i muk. No već devet mjeseci izgleda da Leon XIV. nastoji odmaknuti pogled od sebe. Ne zato da bi šutio. Nego zato da se ne bi u svemu stavljao u prvi plan.
Krajem prošlog tjedna, visokopozicionirani vatikanski izvor kojeg sam ispitivao o načinu na koji Lav XIV upravlja Crkvom, odrješito je prekinuo bujicu mojih pitanja. Prijekor je bio jasan: „I dalje pratite Rim kao da je on u središtu svih zbivanja. Ali vaša vizija Crkve ovisi o naočalama koje odaberete: misleći da se sve događa u Vatikanu, vi vidite ono što je ovdje, a ne vidite ono što je negdje drugdje. I ne razumijete Crkvu. Gledate samo ono što je u Rimu, a ne ono što je u stvarnosti.“
Ovaj izvor zapravo upućuje na Praedicate evangelium, apostolsku konstituciju koju je papa Franjo objavio 2022. godine kako bi reorganizirao Kuriju i redefinirao njezin odnos prema mjesnim crkvama, čijem poslanju služi. Ne više Rim na vrhu – instanca vlasti iznad vlasti biskupa – već kao „potporna funkcija“.
Ovo pojašnjenje otkriva nešto dublje: u Rimu se sve više prihvaća, promišlja i iziskuje koncepcija decentralizirane crkvene vlasti. Posljednjih mjeseci, kada je riječ o međunarodnim temama, Leon XIV. je govorio, ali nije zauzeo sav prostor. Podsjetio je na suverenitet Venezuele, pozvao na dijalog o Ukrajini i upozorio na „diplomaciju utemeljenu na sili“ (prilikom čestitanja diplomatskom zboru). Što se tiče Grenlanda, nije osudio američke ambicije. Zapravo, o tome nije rekao ništa. Drugi katolički glasovi preuzeli su riječ.
U Sjedinjenim Američkim Državama trojica kardinala – Blase Cupich (Chicago), Robert McElroy (Washington) i Joseph Tobin (Newark) – objavili su zajedničku izjavu u ponedjeljak 19. siječnja, u kojoj osuđuju “urušavanje moralnih temelja američke vanjske politike”. Navodeći Venezuelu, Ukrajinu i Grenland, upozorili su na normalizaciju uporabe vojne sile i pozvali na “doista moralnu” vanjsku politiku.
Ovo zauzimanje stava jedna je od izravnih posljedica izvanrednog konzistorija (zatvoreni sastanak 170 kardinala) koji je Leon XIV. sazvao početkom siječnja. U razgovoru s ostalim nazočnim prelatima, Amerikanci su osjetili potrebu za ovim priopćenjem, rekao je kardinal Cupich u jednom intervjuu koji je prenio New York Times. Drugim riječima: Papa stvara uvjete za transverzalni dijalog među svojim predstavnicima i riječ prepušta njima.
Ista logika vrijedi i za vojni ordinarijat. Timothy Broglio, nadbiskup pri oružanim snagama Sjedinjenih Američkih Država, izjavio je u nedjelju 18. siječnja da bi za katoličkog vojnika moglo biti „moralno prihvatljivo” neizvršavanje naredbe koja je protivi njegovoj savjesti, govoreći eksplicitno o mogućoj vojnoj akciji protiv Grenlanda. Ni ovdje Rim ne komentira izravno. Prepušta riječ nadležnom biskupu.
Radi se o sasvim promišljenom izboru. „Biskupi su bili vrlo jasni. Ja jednostavno pozivam sve Amerikance da ih poslušaju“, rekao je Leon XIV. 18. studenoga 2025., kad su mu postavljali pitanja o masovnim protjerivanjima migranata u Sjedinjenim Državama.
Očito je da Papa nastoji izbjeći izravnu konfrontaciju s Donaldom Trumpom, zadržavajući tako određeni manevarski prostor za diplomaciju. Ali ovaj izbor nije samo stvar taktike. Načelo supsidijarnosti jedno je od temeljnih načela socijalnoga nauka Crkve još od Quadragesimo anno (Pio XI., 1931.godine). U tom tekstu stoji: „Kao što je nedopustivo od pojedinaca oduzeti ono što mogu postići vlastitom snagom i radom, i to prepustiti zajednici, isto tako je nepravedno prepustiti većoj i višoj instanci ono što mogu postići malobrojnije i manje učinkovite zajednice.“ (paragraf 80). Viša vlast smije intervenirati samo onda kada niže instance nisu u stanju djelovati same, kako bi ih podržala, a ne zamijenila.
Primijenjeno na Crkvu, ovo načelo supsidijarnosti znači da su biskupi nadležni za svoje nacionalne i mjesne kontekste. Možda je upravo to razlog zbog kojega papa Leon XIV. zasad nije ništa rekao o Grenlandu, prepuštajući vatikanskim medijima da prenose različite izjave američkih biskupa i da u petak 23. siječnja intervjuiraju slovenskog svećenika Tomaza Majcena, župnika jedine katoličke župe na Grenlandu, u Nuuku, koji je za Radio Vatikan rekao: „Grenland je naš dom i o njegovoj budućnosti mi želimo odlučivati sami“.
Možda se upravo tu, implicitno, otkriva vatikansko stajalište o Grenlandu. Ne, barem zasad, u zvaničnoj papinskoj izjavi, nego u nizu događaja: prepuštanje riječi američkim biskupima i jedinom katoličkom župniku na otoku, diskretno putovanje kardinala Parolina u Dansku (Grenland je autonomni teritorij unutar Kraljevine Danske), čiji je dolazak najavljen za nedjelju 25. siječnja, što u ovom kontekstu dobiva osobito značenje. Službeno, radi se o pastoralnom i ekumenskom putovanju prigodom proslave 1200. obljetnice djelovanja svetoga Ansgara u Skandinaviji. Državni tajnik, drugi čovjek Svete Stolice zadužen za diplomatske odnose, ondje će, kao papinski legat, predvoditi svečanu misu u Kopenhagenu, u katedrali posvećenoj apostolu Skandinavije. “U ovakvom kontekstu, slanje Parolina znači mjerenje pulsa“, kaže jedan diplomatski izvor u Rimu. Događaj koji valja pratiti (la-croix.com; fratellanza.net).