Povodom 25. obljetnice objave enciklike svetog Ivana Pavla II. “Ut unum sint”, papa Franjo napisao je pismo predsjedniku Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana kardinalu Kurtu Kochu. Pismo prevodimo u cijelosti:
Poštovanom bratu kardinalu Kurtu Kochu, predsjedniku Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana
Sutra se navršava 25 godina otkako je sveti Ivan Pavao II. potpisao encikliku Ut unum sint. Pogledom prema horizontu Jubileja 2000. godine, on je želio da Crkva pred sobom ima bolnu molitvu svog Učitelja i Gospodina na putu prema trećem tisućljeću: “Da svi budu jedno!” (usp. Iv 17,21). Stoga je napisao ovu encikliku u kojoj potvrđuje “nepovratnu” (UUS, 3) ekumensku predanost Katoličke crkve. Objavio ju je na Svetkovinu Uzašašća Gospodinova, stavljajući je pod znak Duha Svetoga, arhitekta jedinstva u različitosti, a mi je se – u istom tom liturgijskom i duhovnom kontekstu – sjećamo i ponovno je predlažemo Božjemu narodu.
Drugi vatikanski koncil prepoznao je da je pokret za obnovu jedinstva svih kršćana “nastao milošću Duha Svetoga” (Unitatis redintegratio, 1). Također je potvrdio da je Duh, “dok ostvaruje raznolikost milosti i službi”, “načelo jedinstva Crkve” (Isto, 2). A Ut unum sint ponavlja da “legitimna raznolikost ni na koji način nije suprotna jedinstvu Crkve, već naprotiv, povećava njezin ures i uvelike doprinosi ispunjenju njene misije” (br. 50). U stvari, “samo Duh Sveti može pobuditi raznolikost, mnogostrukost i istovremeno stvoriti jedinstvo. […] On je onaj koji usklađuje Crkvu”, jer, kako kaže sveti Bazilije Veliki,” i “On sam je harmonija” (Homilija u katoličkoj katedrali Duha Svetoga, Istanbul, 29. studenoga 2014.).
Na ovu obljetnicu, zahvaljujem Gospodinu na hodu koji nam je kao kršćanima omogućio u potrazi za punim zajedništvom. I ja dijelim zdravu nestrpljivost onih koji ponekad misle da bismo mogli i trebali učiniti više. No, ne smije nam nedostajati vjere i zahvalnosti: u ovim desetljećima je učinjeno mnogo koraka za zacjeljivanje stoljetnih i tisućljetnih rana. Uzajamno znanje i poštovanje porasli su, pomažući u prevladavanju ukorijenjenih predrasuda. Razvio se teološki dijalog i dijalog ljubavi, kao i razni oblici suradnje u životnom dijalogu, na pastoralnoj i kulturnoj razini. U ovom trenutku moje misli idu mojoj ljubljenoj braći u vodstvu različitih kršćanskih Crkava i zajednica te se proteže na svu braću i sestre svake kršćanske tradicije koji su naši suputnici. Poput učenika iz Emausa, možemo osjetiti prisutnost uskrslog Krista koji pored nas hodi i tumači nam Pismo te ga prepoznati u lomljenju kruha, očekujući da zajedno dijelimo Euharistijski stol.
Obnavljam zahvalnost svima koji su radili i djelovali u spomenutom Dikasteriju kako bi u Crkvi održali živu svijest o ovom neopozivom cilju. Posebno me raduju dvije nedavne inicijative. Prvi je Ekumenski vademecum za biskupe koji će biti objavljen na jesen kao ohrabrenje i vodič za izvršavanje njihovih ekumenskih odgovornosti. Služenje jedinstvu zapravo je bitan aspekt poslanja biskupa, koji je “vidljivi princip i temelj jedinstva” u njegovoj konkretnoj Crkvi (Lumen gentium, 23; usp. CIC 383§3; CCEO 902-908). Druga inicijativa je pokretanje časopisa Acta Œcumenica, koji se obnavljanjem Informacijske službe dikaterija predlaže kao podrška onima koji rade u službi jedinstva.
Na putu koji vodi potpunom zajedništvu važno je zapamtiti proputovani put, ali isto tako je važno i pomno proučavanje horizonta postavljanjem – s enciklikom Ut unum sint – pitanja: “Quanta est nobis via?” (n. 77), “Koliko nam je još puta ostalo za prijeći?”. Jedno je sigurno: jedinstvo nije prvenstveno rezultat našeg djelovanja, već je dar Duha Svetoga. Međutim, ono ipak “na kraju neće doći kao čudo: jedinstvo dolazi u hodu, čini ga Duh Sveti na putu” (Homilija na Večernjoj molitvi, Sveti Pavao izvan zidina, 25. siječnja 2014.). Zato s pouzdanjem zazovimo Duha kako bi vodio naše korake i da svatko s novoobnovljenim zanosom čuje poziv da radimo za ekumensku stvar. Neka On nadahnjuje nove proročke geste i jača bratsku ljubav među svim Kristovim učenicima, “da svijet uzvjeruje” (Iv 17, 21) i da se umnoži hvala Ocu koji je na Nebesima. Iz Vatikana, 24. svibnja 2020. godine (vatican.va; fratellanza.net).