Godišnji susret Međunarodnog odbora za pastoral Cigana (Comité Catholique International pour les Tsiganes – CCIT) ove godine je zbog izvanredne situacije s koronavirusom otkazan. Prošlogodišnji susret održan je u Trogiru od 5. do 7. travnja 2019. Ovdje donosimo uvodnu riječ koju je održao fr. Claude Dumas.
Dobar vam dan. Neću se vraćati na pozdrave i izraze dobrodošlice upućene predstavnicima građanskih i vjerskih vlasti […] kojima se pridružujem, osim što ću posebno zahvaliti sestri Karolini Miljak i njenoj ekipi na organizaciji našeg dolaska ovdje u Trogir, kao i za sve poslove oko priprema započete prije nekoliko mjeseci. Isto tako zahvaljujem upravi i osoblju hotela “Medena” koji su nam velikodušno otvorili svoj prostor i ljubazno nas primili.
Tema ove godine: “Uzajamna evangelizacija: izvor promjena” čini mi se važnom i zaslužuje dublje promišljanje. Naše “poslanje” je uzajamno davanje i primanje, zajednički hod s Ciganima. Dakle, radi se o uzajamnosti. Crkva – dakle mi sami – trebamo prihvatiti da nas Cigani propituju onim što oni jesu i vrednotama koje žive. Njihova izdržljivost, «sposobnost da prežive», njihova vjera, sve to treba biti «uzajamna evangelizacija» kojom se Crkva može obogatiti kako bi bolje širila svoju poruku ljubavi. Ova činjenica je tim važnija što ćemo iduće godine imati priliku da s tim izravno upoznamo Papu. Još ću se na to vratiti.
Ovo je izazov za Crkvu koja je pozvana na neprestanu obnovu! Jer taj izazov nije nov, naprotiv, proteže se kroz cijelu povijest. Za primjer i aktualizaciju uzet ću odlomak iz Djela apostolskih koji govori o susretu Pavla i Barnabe s braćom iz Antiohije, na samom početku Crkve. Citiram: “Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: ‘Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete biti spašeni’. Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i žustra rasprava, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k Apostolima i starješinama poradi tog pitanja. […] Kada stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, Apostoli i starješine. Ispripovijediše što sve Bog učini po njima. […] Nato se Apostoli i starješine sastanu da to razmotre”. Djela Ap., 15 poglavlje
Zašto sam izabrao ovaj odlomak Biblije? Možda zato što je susret s braćom drugačijeg porijekla promijenila tijek crkvene povijesti. Naime, u prvim godinama kršćanstva, kršćanima su vrlo brzo postajali ljudi izvan Izraela. Nakon toga postavlja se pitanje: trebaju li kršćani poganskog porijekla obdržavati židovski zakon s njegovim obrednim pravilima ili se Crkva treba otvoriti svim narodima i svim kulturama? Pitanje je jasno: obrezanje ili ne? Apostol Pavao smatra da nije potrebno, drugi da jest! Sukob je bio neizbježan.
Kako izaći iz tjesnaca? Prenešeno nam je da je Pavao s nekoliko subraće otišao u Jeruzalem razgovarati sa starješinama. S namjerom da pred njih iznesu pitanje obrezanja. Ali po dolasku u Jeruzalem postavlja se još jedno pitanje, ovaj put od kršćana proizišlih iz farizejske sljedbe: «pogane treba obrezivati i zahtijevati obdržavanje Mojsijeva zakona», dodajući obrezanju i zabrane u prehrani.
Ono što slijedi uči nas traženju kompromisa: Apostoli i starješine odlučili su da se više neće tražiti obrezanje, ali da zabrane u prehrani neće biti potpuno dokinute: «Ne jesti meso udavljenih životinja, niti krv». Nakon toga slijedi pismo upućeno novim obraćenicima.
Korak koji otvara vrata sveopćem kršćanstvu i koji ne bi bio moguć bez Pavlove otvorenosti za propitivanje, ni bez sagledavanja stvarnosti, «uzjamne evangelizacije» pod pogled starješina…rekao bih pod Božji pogled.
Na taj način Bog je svojim Apostolima dao mudrost i potrebnu odlučnost da se uvede neophodno poimanje vjere otvorene svima. Nijedan drugi Koncil nije donio toliko važne odluke kao Jeruzalemski.
Kao odjek toga, papa Ivan XXIII. odgovara otvarajući prozor: «svježi zrak» kao znak njegove želje da vidi Crkvu kako se pomlađuje i obnavlja, pronalazi svoj evanđeoski temelj, načelo slobode za cijelo čovječanstvo.
Nakon Drugog vatikanskog koncila, svjesni da Duh Sveti poziva Crkvu da u sabranosti razmišlja o svojem poslanju kako bi odgovorila na Božji poziv u jednom novom svijetu, ne trebamo li i mi živjeti u toj dinamici otvaranja i dijaloga?Na tu razmjenu mišljenja vas pozivam.
Nakon što smo si dali vremena da podijelimo naše vlastito razumijevanje «uzajamne evangelizacije», siguran sam da će nam naš predavač (o. Tomáš Halík) kao i dva podijeljena iskustva (Isusove male sestre iz Italije koje žive s Romima), dati više svjetla.
CCIT 2020. najavljuje da će radi vrlo vjerojatnog susreta s papom Franjom doći do izvjesnih promjena u programu našeg susreta. Neće biti plenarne diskusije, kao što inače bude nedjeljom ujutro. Molio bih animatore i moderatore grupa da njihove zaključke proslijede tajništvu CCIT-a koji će napraviti sintezu, objaviti je u časopisu Nevi Yag-u i poslati svim sudionicima tijekom ljeta. Nakon izlaganja o situaciji u Hrvatskoj, molimo grupe da postave 2 ili 3 pitanja koja bismo voljeli da Papa razmotri na temu pastorala, odnosa s Crkvom ili društvom, u vezi s našim poslanjem među i sa Ciganima.
Želim vam svima plodonosne susrete, poštujući duh CCIT-a, duh istinskog dijeljenja i zajedništva. Hvala!
fr. Claude Dumas
Prijevod: Fratellanza umana (15.07.2020.)
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?