Uz početak Molitvene osmine za jedinstvo kršćana član Ekumenskog odbora, vjeroučitelj Miroslav Radić, napisao je tekst “Budimo (za)jedno” kojeg prenosimo sa stranice Riječke nadbiskupije:
Miroslav Radić
Kršćani su nakon ljudske zajednice najveća zajednica na svijetu, koja ima preko dvije milijarde članova. Zovemo se kršćani jer smo kršteni i jer smo Kristovi. Možemo raspravljati, i ne slagati se, je li važnije prvo ili drugo, ali činjenica da nosimo isto ime mnogo govori i na mnogo nas toga obvezuje. Krštenjem smo se upisali u istu školu u koju idemo cijeli život, a svi imamo istog učitelja – Isusa. On nam je još za života preko svojih odabranih učenika dao više domaćih zadaća. Jedna je od njih da budemo jedno.
Kao da čujem Učitelja koji nam ne zamjera na stvorenim razlikama u načinu razmišljanja, kulturi, obredima, molitvama, broju sakramenata… On nas nije ni pozvao na jednakost u svemu, nego nas je pozvao na jedinstvo (usp. Iv 17,21). Jedinstvo ne otklanja različitosti jer one doprinose bogatstvu svih kršćana ukoliko su spremni vidjeti to bogatstvo i kod drugih i drugačijih. Jednakost shvaćena kao nužnost da svi budu, misle, rade, slave i vjeruju kao ja ili mi u našoj kršćanskoj zajednici danas nije moguća ni potrebna, a s takvom jednakošću ni Učitelj, mislim, ne bi bio sretan.
Učitelj želi jedinstvo Duha i Ljubavi. Želi da smo bliži Njemu, pa ćemo biti bliži jedni drugima. Želi da budemo poput prvih kršćana za koje su govorili: to su oni koji se ljube. Koji se ljube cijelu godinu, a ne samo jednom godišnje u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana; koji prepoznaju ono lijepo i dobro kod drugih kršćanskih zajednica i to lijepo i dobro cijene, raduju mu se, prihvaćaju i mole da ga bude više. Oni koji se natječu u poticajima za jedinstvo i odazivaju se na takve poticaje iz redova drugih kršćanskih zajednica; koji u svojim zajednicama mole za obraćenje svoga srca i srca svih kršćana, a ne obraćenje vraćanjem u jedan kršćanski tor ili očekivanjem samo da se oni drugi promijene i poprave. Stoga, pitanje za pojedine kršćane i kršćanske zajednice nije jesam li ili jesmo li za ekumenizam, nego koliko sam ili koliko smo?
Ekumenizam je poziv svim kršćanskim crkvama i zajednicama da se bolje upoznaju i da jedni drugima svjedoče o čudesnim djelima Gospodnjim. Djela Gospodnja lakše ćemo svjedočiti u očima svijeta kad oni vide kako je naše zajedništvo moguće ne samo na riječima i u molitvi, nego i u konkretnom vjerničkom životu i djelovanju. Tada ćemo drugima, koji još nisu upisani u Kristovu školu, biti izazov da nam se približe, upoznaju nas i zažele biti poput nas: Isusovi učenici koji se ljube (ri-nadbiskupija.com; fratellanza.net).