Sugestije kineskim svećenicima glede slobode savjesti

Pastoralne smjernice Svete Stolice za biskupe i svećenike koji se suočavaju sa zahtjevom državnih autoriteta da se građanski registriraju: očuvanje katoličke doktrine i savjesti

Andrea TornielliVatican News

Apsolutno poštovanje slobode savjesti svakoga, bliskost i razumijevanje za situaciju u kojoj katoličke zajednice još uvijek žive, prijedlozi za konkretne operativne odluke koje omogućuju kineskim svećenicima da se registrira bez propusta u onome što je Katolička Crkva uvijek vjerovala u zajedništvu s Peterovim nasljednikom. To je ono što sadrži Bilješka Svete Stolice o Pastoralnim smjernicama za biskupe i svećenike Narodne Republike Kine.

Razlog dokumenta su mnoga pitanja koja su u Vatikan stigla od kineskih svećenika. Kako bi se trebali postaviti suočeni s hitnim zahtjevom za registraciju prema zakonu koji su utvrdile političke vlasti? Što učiniti s dilemom savjesti koju predstavljaju neki problematični tekstovi za koje se često traži da ih se potpiše?

Suočena s tim pitanjima, Sveta Stolica najprije odgovara ponavljanjem temeljnog općeg načela: sloboda savjesti mora biti poštovana i stoga nitko ne može biti prisiljen poduzeti korak koji ne namjerava poduzeti.

Potpisivanje Privremenog sporazuma između Svete Stolice i Narodne Republike Kine o imenovanju biskupa u rujnu 2018. pokrenulo je novi put u kinesko-vatikanskim odnosima i dovelo do prvog važnog rezultata: punog zajedništva svih kineskih biskupa s Papom. No nisu riješene sve poteškoće: Sporazum zapravo predstavlja samo početak puta. Jedna od trenutačnih poteškoća odnosi se na zahtjev upućen svećenicima i biskupima da se službeno registriraju pred vlastima, kako je propisano kineskim zakonom. Unatoč predanosti pronalaženju prihvatljivog i zajedničkog rješenja, u različitim regijama Narodne Republike Kine, svećenicima se nude tekstovi koje treba potpisati, a koji nisu u skladu s katoličkom doktrinom, što stvara razumljive poteškoće savjesti, gdje se od njih traži da prihvate načelo neovisnosti, autonomije i samoupravljanja Crkve u Kini.

Čini se da je današnja situacija sasvim drugačija od one iz 1950-ih, kada se nastojalo stvoriti Kinesku nacionalnu Crkvu odvojenu od Rima. Danas, zahvaljujući Privremenom sporazumu, pekinške vlasti priznaju posebnu ulogu Rimskog biskupa u izboru kandidata za biskupiju i odnosno njegov autoritet kao Pastira sveopće Crkve. Sveta Stolica nastavlja s radom kako bi svaka deklaracija, zatražena činom registracije, bila u skladu ne samo s kineskim zakonima, nego i s katoličkom doktrinom, odnosno prihvatljiva biskupima i svećenicima.

Uzimajući u obzir posebnu situaciju koju su iskusile kršćanske zajednice u zemlji, čekajući da definitivno prevladaju problem, Sveta Stolica stoga predlaže mogući konkretan način da se dopusti osobi koja je u nedoumici, ali ipak želi registraciju, da bude u stanju riješiti se dileme.

Ovo je prijedlog koji se uklapa u put koji je otvoren Pismom kineskim katolicima Benedikta XVI. objavljenim u svibnju 2007. U tom tekstu papa Ratzinger prepoznao je da “u nemalom broju konkretnih slučajeva, ako ne gotovo uvijek, u postupku priznavanja postoje organizmi koji obvezuju ljude koji su uključeni da preuzmu stavove, da gestikuliraju i preuzmu obveze koje su u suprotnosti s diktatima njihove savjesti kao katolika”. I dodao je: “Shvaćam, stoga, kako je u tako različitim uvjetima i okolnostima teško odrediti ispravan izbor. Iz tog razloga Sveta Stolica, nakon što je potvrdila načela, ostavlja odluku pojedinačnom biskupu koji je, nakon što čuje svog svećenika, u boljoj mogućnosti upoznati lokalnu situaciju, razmotriti konkretne mogućnosti izbora i procijeniti moguće posljedice za samu biskupijsku zajednicu”. Već prije dvanaest godina, Papa je pokazao razumijevanje i, zapravo, ovlastio pojedine biskupe da odluče razlišljajući najprije o dobrobiti zajednica o kojima je riječ.

Danas Sveta Stolica dovršava daljnju pastoralnu fazu na putu koji se poduzima i u objektivno drugačijem kontekstu nego u prošlosti. Sa sada objavljenim Pastoralnim smjernicama, sugerira se mogućnost da biskupi i svećenici u vrijeme registracije zatraže dopisivanja rečenice u kojoj bi se navelo da se neovisnost, samostalnost i samoupravljanje Crkve shvaćaju tako da se ne gubi ništa od onoga što sadrži i katolička doktrina. Drugim riječima, kao politička neovisnost, upravna autonomija i pastoralno samoupravljanje, kako ih žive sve lokalne Crkve u svijetu. Ako se ne dopusti pisani dodatak, biskupu ili svećeniku koji se namjerava registrirati predlaže se mogućnost da to pojasni barem usmeno, po mogućnosti u prisustvu svjedoka. Od njega se također traži da odmah obavijesti svog biskupa o registraciji i okolnostima u kojima se dogodio. Oni, pak, koji se ne žele registrirati pod tim uvjetima ne smiju biti podvrgnuti nepotrebnom pritisku.

Vidljiv je uzrok dokumenta: realističan pogled na postojeću situaciju i poteškoće koje još uvijek postoje, namjera da se pomogne onima koji su u nedoumici, uvijek poštujući savjest svakog od njih u svijesti o patnjama koje su pretrpjeli, volja da se doprinese jedinstvu Kineskih katolika i dajući prednost javnom izvršavanju biskupske i svećeničke službe za dobro vjernika: u stvari, tajnost (podzemnost), kako je zapisao Benedikt XVI. u svom pismu, “ne spada u normalnost života Crkve”. Također u redovima ove posljednje Bilješke Svete Stolice možemo uvidjeti vrhovni zakon “salus animarum”, to jest “spasenje duša” i namjeru suradnje za jedinstvo kineskih katoličkih zajednica, prema evanđeoskom pogledu koji pokazuje bliskost i razumijevanje za ono što su vjernici proživjeli i žive u Kini. U svojoj poruci kineskim katolicima 26. rujna 2018. Franjo je izrazio “osjećaje zahvalnosti Gospodinu i iskreno divljenje – što je divljenje cijele Katoličke Crkve – za dar vaše vjernosti, postojanosti u iskušenju, ukorijenjenog povjerenja u Božju Providnost, čak i kada su se određeni događaji pokazali osobito nepovoljni i teški”.

Konačno, jasno je rečeno: u Pastoralnim smjernicama nema naivnosti. Sveta Stolica, kako je navedeno u Bilješci, svjesna je ograničenja i “zastrašujućih pritisaka” koje su pretrpjeli mnogi kineski katolici, ali želi pokazati da se može gledati naprijed i hodati bez odstupanja od temeljnih načela crkvenog zajedništva. Papino zauzimanje dopušta nam da ove Smjernice usidrimo na kršćansku nadu, slijedeći Duha koji potiče Crkvu da napiše novu stranicu.

Prijevod: Fratellanza umana (01.07.2019.)

Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.

Hvala što ste pročitali ovaj tekst. Ako želite pratiti slične sadržaje, pozivamo vas da zapratite naš WhatsApp kanal fratellanza.net klikom OVDJE ili našu Fb stranicu klikom OVDJE.