Foto: papa Franjo, KNA
Na misi u Bazilici svetog Petra za 500. obljetnicu evangelizacije Filipina, Franjo je zahvalio katolicima te azijske zemlje, treće po broju stanovnika na svijetu, na radosti s kojom svakodnevno pronose svoju vjeru po cijelom svijetu kroz njihov rad: “Ovo je ‘blažena bolest’, sačuvajte je”
Alessandro Di Bussolo – Vatican News
“Crkva koja voli svijet, a da ga ne osuđuje i koja se daje za svijet, lijepa je i privlačna”. Ovim je usklikom Papa Franjo pozdravio filipinsku zajednicu u Rimu, prisutnu u Bazilici svetoga Petra na misi zahvalnici za 500. obljetnicu evangelizacije njihove zemlje podrijetla, pozivajući katolike azijske zemlje da osiguraju da i za Crkvu vrijede riječi koje govore o Bogu koji je “toliko volio svijet”.
Zahvalio filipinskom narodu, svjedocima radosti Evanđelja
I u homiliji Franjo zahvaljuje filipinskom narodu na svjedočenju radosti Evanđelja primljenog prije petsto godina, radosti koju danas pronose “cijelom svijetu i kršćanskim zajednicama”. Čak i u rimskim obiteljima, “gdje je vaša diskretna i marljiva prisutnost također mogla svjedočiti vjeru”. Kardinal Antonio Gokim Tagle, pozdravljajući ga na kraju slavlja, u ime “nas filipinskih migranta u Rimu”, podsjeća da “kada dođu trenuci samoće” “snagu pronalazimo u Isusu koji putuje s nama” i “kada nam nedostaju naši bake i djedovi, znamo da imamo Lolo Kiko” u Papi Franji.
Evanđelje nije doktrina, Isus nam je dan
Papino razmišljanje, četvrte korizmene nedjelje, nazvane Laetare, usredotočeno je na riječi koje je Isus uputio Nikodemu u Ivanovu evanđelju, a koje je predložila liturgija: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao Sina jedinca”. Ovdje se, objašnjava, “nalazi temelj naše radosti, sadržaj Evanđelja”, koje “nije ideja ili doktrina, već Isus, Sin kojega nam je Otac dao da bismo mogli imati život”.
A temelj naše radosti nije lijepa teorija o tome kako biti sretan, već iskustvo biti praćen i voljen na životnom putu.
Bog je toliko ljubio, u Kristu
Franjo se zatim zadržava na dva aspekta: “toliko ljubio” i “dao”. Bog je toliko ljubio: to su riječi koje Isus upućuje Nikodemu, postarijem Židovu koji je želio upoznati Učitelja, a koje nam “pomažu da vidimo pravo lice Božje”. Bog koji nas je “uvijek gledao s ljubavlju i iz ljubavi je došao među nas u tijelu Sina”.
U Njemu nas je došao tražiti na mjestima gdje smo se izgubili; u Njemu nas je došao podići iz naših padova; u Njemu je plakao naše suze i liječio naše rane; u Njemu je zauvijek blagoslovio naš život.
Ponovno čujmo Radosnu vijest: “Bog te voli”
U Isusu je, pojašnjava Papa, “Bog izrekao konačnu riječ o našem životu: niste izgubljeni, voljeni ste”. Može se dogoditi da nas “slušanje Evanđelja i prakticiranje naše vjere” više ne tjera da shvatimo veličinu ove ljubavi, a možda i “skliznemo u ozbiljnu, tužnu, zatvorenu religioznost”. Znak je to, nastavlja Franjo, “da se moramo zaustaviti i ponovno poslušati navještaj Radosne vijesti”.
Bog te toliko voli da ti daje čitav život. On nije bog koji nas ravnodušno gleda odozgo, već Otac pun ljubavi koji se uključuje u našu povijest; on nije bog koji uživa u smrti grešnika, već Otac zabrinut da nitko ne bude izgubljen; on nije bog koji osuđuje, već Otac koji nas spašava blagoslovnim zagrljajem svoje ljubavi.
Bog nas ne voli tek riječima, on se daje u Sinu
Promatrajući drugu riječ, Bog je “dao” svog Sina, Franjo naglašava da se, “upravo zato što nas toliko voli, Bog daruje i nudi nam svoj život“. Snaga ljubavi je u tome što ona, objašnjava, “razbija ljušturu sebičnosti, ruši granice pretjerano proračunatih ljudskih vrijednosnih papira, ruši zidove i pobjeđuje strahove kako bi postala dar”. Oni koji vole “radije riskiraju dajući sebe, umjesto da se atrofiraju za sebe”, upravo kao što to čini Bog, koji izlazi iz sebe jer je “toliko ljubio”. U Isusu, uskrslom na križu, sam Bog došao nas je izliječiti od otrova koji daje smrt, kao one zmije koje napadaju izraelski narod u pustinji, “on je sebe učinio grijehom da nas spasi od grijeha”. Bog nas “ne voli riječima“, podsjeća Papa: „daje nam svoga Sina kako bi se spasio svatko koji ga gleda i vjeruje u njega”. Jer “Što više ljubiš, to više postaješ sposoban dati”.
“Lijepo je susresti ljude koji se vole, koji se vole i dijele život; za njih možemo reći kao za Boga: toliko se ljube da daju svoj život. Ne računa se samo ono što možemo proizvesti ili zaraditi, prije svega je važna ljubav koju umijemo pružiti”.
Putovanje u Irak: izmučeni narod klicao je od radosti
To je, kazao je Papa Franjo, “izvor radosti! Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina”. Iz tog razloga danas Crkva, s Izaijom, u nedjelju Laetare potiče: “Kličite i radujte se koji ste bili u žalosti”. I razmišlja o putovanju u Irak: “Izmučeni narod klicao je od radosti, zahvaljujući Bogu, njegovom milosrđu”.
Istinska radost je osjećati se voljenim besplatno
Ponekad, nastavlja Papa, “tražimo radost tamo gdje je nema”, u “iluzijama koje nestaju”, “snovima o veličini našeg ja”, “u prividnoj sigurnosti materijalnih stvari” ili “u štovanju svoje slike”.
Ali iskustvo života nas uči da je istinska radost osjećati se voljenim besplatno, osjećati se u pratnji, imati nekoga tko dijeli naše snove i tko nam, kad smo u brodolomu, dolazi pomoći i odvesti nas u sigurnu luku.
Zahvala Filipinkama, “krijumčarima” vjere
Potom je spomenuo 500. obljetnicu dolaska kršćanskog navještaja Evanđelja na Filipine, kada su “primili radost Evanđelja”, te pojasnio da se “ta radost vidi u vašem narodu, vidi se u vašim očima, na vašim licima, u vašim pjesmama i u vašim molitvama”. Ponavio je da je više puta rekao da su Filipinke ovdje u Rimu “krijumčarke” vjere, “jer tamo gdje idu raditi” “siju vjeru. Ovo je – dopustite mi riječ – generacijska bolest, ali blažena bolest. Zadrzi to”.
Želim vam zahvaliti na radosti koju donosite cijelom svijetu i kršćanskim zajednicama. Mislim na mnoga lijepa iskustva u rimskim obiteljima – ali to je slučaj u cijelom svijetu – gdje je vaša diskretna i marljiva prisutnost također znala postati svjedočanstvo vjere.
Crkva koja ne sudi, već prihvaća i nosi Krista
Činite to, nastavlja, “u stilu Marije i Josipa”, jer “Bog voli radost vjere donositi poniznim i skrivenim, hrabrim i ustrajnim služenjem”. Ne zaustavljajte se, zaključuje Papa poručujući filipinskim vjernicima, da čine “djelo evangelizacije – koje nije prozelitizam”. Kršćanski navještaj koji ste dobili “uvijek treba nositi drugima”, vodeći računa o “onima koji su ranjeni i žive na margini”. Poput Boga koji nam se daje, ni Crkva “nije poslana da sudi, već da prihvaća; ne nametati nego sijati; ne da osuđuje već da dovede Krista koji je spas“.
“Ne bojte se naviještati Evanđelje, služiti i voljeti. I sa svojom radošću moći ćete osigurati da Crkva također kaže: “toliko je ljubila svijet!”. Crkva koja voli svijet, a da ga ne osuđuje i koja se daje za svijet, lijepa je i privlačna. Neka tako bude na Filipinima i na svim dijelovima zemlje”
Tagleov pozdrav za 10 milijuna Filipinaca širom svijeta
U svojoj zahvali papi Franji na kraju proslave, kardinal Tagle, govoreći u ime Filipinaca “s 7641 otoka naše zemlje” i u ime “deset milijuna filipinskih migranata koji žive u gotovo stotinu zemalja svijeta”, podsjeća da svi cijene “njegovu brižnost za nas i za sve migrante prisutne u Rimu”. Vjera filipinskih kršćana bila je i danas je “izvor nade u slučaju siromaštva, ekonomske nejednakosti, političkih prevrata, tajfuna, erupcija vulkana, zemljotresa, pa čak i za trenutne pandemije”. I daje velik doprinos “u oblikovanju filipinske kulture i filipinske nacije”.
“Mi filipinski migranti” imamo svog djeda u papi
“Kad nam nedostaju obitelji – zaključuje prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda – okrećemo se župi, našem drugom domu. Kad nemamo s kim razgovarati, otvaramo svoja srca Isusu u Presvetom Sakramentu i razmišljamo o njegovoj Riječi. O djeci koja su nam povjerena brinemo kao o našoj djeci, a o starijima kao o našim roditeljima”. Njegova posljednja molitva je da “po našim filipinskim migrantima ime Isusovo, ljepota Crkve i pravda, milosrđe i radost Božja dosegnu sve krajeve zemlje“ (vatican news; fratellanza.net).