Danas je godišnjica zločina u Ahmićima i Trusini. Proces suočavanja s prošlošću ne ide tempom kojim bi trebao, ponekad se čini da čak i nazaduje. Nadamo se da će jednog dana Bošnjaci obilježavati stradanja ljudi u Trusini, a Hrvati stradanja ljudi u Ahmićima. Imamo li empatije i pijeteta prema stradanjima drugih? Možemo li prepoznati rane i drugih ljudi?
Dva zločina u istom danu – 16. travnja 1993. godine – jedan je zločin Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Ahmićima gdje je ubijeno 116 civila bošnjačke nacionalnosti, a drugi je zločin Armije Republike BiH u Trusini gdje su ubijena 22 civila hrvatske nacionalnosti. Mnogi ne znaju što se dogodilo u nama bliskoj prošlosti, a moramo znati kako bismo poboljšali budućnost nama i budućim generacijama.
Proces suočavanja s prošlošću ne ide tijekom kojim bi trebao, a ova tema prevažna je za buduće generacije ako želimo da “začarani krug” mržnje i autoviktimizacije prestane.
Za neujednačenost u suočavanju s prošlošću kriv je i obrazovni sustav i oni koji podržavaju takav status quo. U BiH još uvijek postoji 150 obrazovnih objekata koji se nazivaju ‘dvije škole pod jednim krovom’. Djeca se razdvajaju od malih nogu. Krive su i institucije, kao i neki vjerski službenici i političari koji izjavama, ponašanjem ili nedjelovanjem ne doprinose daljnjem poboljšanju suočavanja s prošlošću (fratellanza.net).
“[…] Isus kakvoga znamo iz evanđeljā – živa i radikalna negacija plemenskoga morala naših “junaka” i njihovih katoličkih duhovnika, okrenut ljudima kao takvima i njihovoj patnji – zanimao bi se za djecu, žene, ljude koji ostadoše ležati na pravdi boga pobijeni po ahmićkim kućama i mahalama. Sa sigurnošću to možemo zamisliti […]”.
Citat iz: Ivan Lovrenović, Isus u Ahmićima, 2013.
Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH, 2019. VIDEO
a