Foto: © kna/Harald Oppitz
Promišljanje uz Treću korizmenu nedjelju – C – Luka 13, 1-9
p. Alberto Maggi OSM
Svaki put kada Isus u evanđeljima djeluje oslobađajući ljude, odmah se pojavljuju protivnici slobode, kao što vidimo i u ovom slučaju. U Evanđelju po Luki, u 13. poglavlju, Isus poziva svoje slušatelje na nešto ključno. Kaže: „Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo?“
Isus želi osloboditi ljude, želi ih učiniti zrelim i odgovornim, a ne religiozno infantilnim, nesamostalnim osobama koje su uvijek ovisne o mišljenju neke vlasti, vođe ili autoriteta, nesposobne razlučiti što je ispravno, a što pogrešno. Njegov poziv da ljudi razmišljaju vlastitom glavom osobito je opasan u religijskom okruženju, gdje se često očekuje slijepo pokoravanje.
I upravo u tom trenutku netko intervenira. Evanđelist ne navodi tko je ta osoba. Pojavljuju se neki ljudi koji Isusu donose vijest s jasnom prijetnjom.
Obavještavaju ga o događaju vezanom uz Galilejce. U Isusovo vrijeme, izraz „Galilejci“ nije označavao samo ljude iz te regije, već i buntovnike, pobunjenike, revnitelje, revolucionare i tadašnje teroriste, koji su gotovo svi dolazili iz Galileje. Još su bile svježe uspomene na Jude Galilejca, o kojem čitamo i u Djelima apostolskim.
Ti ljudi obavještavaju Isusa da je Poncije Pilat dao pogubiti neke Galilejce, pomiješavši njihovu krv s krvlju žrtava koje su prinosili. Poruka je jasna i prijeteća: „Pazi se, Isuse, jer Galilejci ovdje loše završavaju.“
No, Isus se ne da zastrašiti niti pokolebati, već prelazi u protunapad. Odgovara im: „Mislite li da su ti Galilejci bili veći grešnici od svih Galilejaca jer su tako stradali? Nipošto, kažem vam, ali ako se ne obratite, svi ćete slično propasti.“
Isusa su pokušali zaplašiti – njega, Galilejca – sugerirajući mu da će završiti kao oni koje je Pilat dao ubiti. No, Isus im uzvraća govoreći: „Vi ćete loše završiti ako se ne obratite, ako ne promijenite smjer svog života.“
Nakon što je govorio o Galilejcima, sada se obraća izravno Jeruzalemcima, svojim sugovornicima, i nastavlja: „Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i usmrtila ih, mislite li da su oni bili veći krivci od svih ostalih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, ali ako se ne obratite, svi ćete slično propasti.“
Dakle, Isus prvo govori o Galilejcima, a zatim o Jeruzalemcima.
Na prijetnju „Galilejci ovdje loše završavaju“, Isus odgovara: „Pazite, vi ćete loše završiti ako ne promijenite smjer svog života.“
Onima koji smatraju da postoji izravna veza između grijeha i kazne, koji vide nesreće kao Božju osvetu, Isus poručuje da Bog ne kažnjava grešnike, već im daje priliku za život i obnovu.
Na taj način Isus se svjesno distancira od slike Mesije kakvu je širio Ivan Krstitelj, koji je govorio da Mesija dolazi s „sjekirom u ruci“ kako bi posjekao svako stablo koje ne donosi plod i bacio ga u vatru. Isus to potpuno odbacuje i umjesto toga iznosi prispodobu: „Neki čovjek posadio je smokvu u svom vinogradu.“ U biblijskom simbolizmu, smokva i vinograd često predstavljaju Izrael. „Dolazio je tražiti plodove na njoj, ali ih nije nalazio.“ Riječ je o stablu koje ne donosi plod. No, za razliku od Ivanove slike Mesije koji siječe beskorisna stabla, Bog to ne čini. Njegovo djelovanje nije razorno, nego životvorno.
Stoga gospodar vinograda kaže vinogradaru: „Evo, tri godine dolazim tražiti plodove na ovoj smokvi i ne nalazim ih. Posijeci je! Zašto da iscrpljuje tlo?“ To je tadašnje uobičajeno razmišljanje: ako nešto ne donosi plod, treba ga se riješiti. Ali vinogradar – slika Isusa – odgovara: „Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok je okopam i pognojim. Možda urodi plodom u budućnosti; ako ne, posjeći ćeš je.“ Ovo je ključ Isusova odnosa prema grešnicima. On ne traži uništenje, nego strpljivost i priliku za obnovu.
Umjesto trenutne osude, Isus poziva na pružanje nove šanse, na njegovanje i njegu duhovnog života. On ne zagovara strogu pravdu koja odmah uklanja ono što ne donosi plod, nego pristup pun milosrđa koji daje priliku za rast i promjenu.
Isus odbacuje svaku pomisao da postoji izravna veza između grijeha i Božje kazne. Bog nije onaj koji kažnjava, nego onaj koji prašta.
Kao što sunce sjaji i na pravedne i na nepravedne, tako i Božja ljubav obuhvaća sve ljude – i dobre i zle, i zahvalne i nezahvalne. Zato, ako u životu doživimo nesreću, ne smijemo je tumačiti kao Božju kaznu. Bog ne kažnjava ljude zbog njihovih grijeha. Umjesto toga, Isus nas poziva da iskoristimo darovano nam vrijeme za obraćenje, jer Božje milosrđe ne znači da će naše prilike trajati zauvijek.