Pučka pobožnost kasnog 19. stoljeća preobrazila je Alojzija iz Gonzage (1568.-1591.) u nježnog, nevinog mladića, premda se kaže da je u početku imao grub izgled i prgav karakter.
Alojzije je bio najstariji sin markgrofa od Castiglionea (danas sjeverna Italija) i stekao je primjereno obrazovanje na dvoru Medici u Bresciji i u španjolskoj kraljevskoj palači. Ni jedno od ova dva mjesta nije bilo poznato po posebno moralnom načinu života.
Međutim, njegova pobožna majka Marta Tana di Santena i njegov slavni rođak, milanski kardinal Karlo Boromejski, imali su trajan utjecaj na Alojzija. Alojzije je naučio obuzdati svoj temperament, pridružio se isusovcima 1583. protiv očeve volje i odrekao se prava na nasljedstvo. Kao novak studirao je teologiju i u Družbi Isusovoj je bio poznat po svojoj pokorničkoj strogosti.
Alojzije je u brojnim pismima pratio druge mlade na njihovu putu vjere. Dok se požrtvovno brinuo za oboljele od kuge, Alojzije se i sam zarazio i umro 21. lipnja 1591. u dobi od samo 23 godine. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je svetim 1726. Danas se Alojzije smatra zaštitnikom mladih. Spomendan mu je 21. lipnja (katholisch.de; fratellanza.net).