U očekivanju susreta biskupa i gradonačelnika Mediterana – Firenca, 23.-27. veljače 2022.
Projekat formacije za mir i dijalog, namijenjen mladima u mediteranskim područjima, je konkretno naslijeđe susreta u Bariju 2020. godine., pod nazivom „Mediteran, front mira“. Susret je, u glavnom gradu Apulije, okupio biskupe dvanaest zemalja s obale Mare Nostrum. “Opera segno” ostvario je talijanski Caritas u sinergiji s Rondine Cittadella della Pace, pod nazivom “Mediteran front mira, edukacije i pomirenja”.
Daniele Rocchi | AgenSIR
Projekt formacije za mir i dijalog namijenjen mladima u mediteranskim područjima konkretno je naslijeđe susreta “Mediteran, front mira” u Bariju 2020. koji je, u glavnom gradu Apulije, okupio biskupe devetnaest zemalja s obala Mare Nostrum. “Opera segno”, kako je definirano, ostvario je talijanski Caritas u sinergiji s Rondine Cittadella della Pace, organizacijom koju je 1998. osnovao Franco Vaccari, a koja je posvećena smanjenju oružanih sukoba u svijetu i “kreativnoj transformaciji” sukoba u bilo kojem kontekstu. “Opera segno” (“Djelo znak”), – pod nazivom Mediteran front mira, edukacije i pomirenja – predviđa 30-mjesečni tečaj (počevši od ožujka 2020.) napredne formacije namijenjene mladim ljudima iz mediteranskih zemalja koje karakteriziraju situacije sukoba te političkih i socijalnih napetosti (Alžir, Bosna i Hercegovina, Libanon, Palestina, Sirija).
Povodom skorašnjeg susreta u Firenci, koji nastavlja iskustvo iz Barija 2020., Agencija SIR intervjuirala je Aminu Šurković, iz Bosne i Hercegovine, angažiranu na jednom od projekata koji čine “Opera Segno”, pod nazivom “Educational visits to the War Childhood Museum” (“Edukativni posjeti Muzeju ratnog djetinjstva”). Projekt nudi edukativne posjete i radionice u Muzeju ratnog djetinjstva (War Childhood Museum, WCM) u Sarajevu koji prikuplja iskustva djece čija je djetinjstva obilježio rat. “Mladi u Bosni i Hercegovini – kaže djevojka – nisu živjeli rat, ali žive njegovo naslijeđe i često ostaju podijeljeni. Nadilaženje granica i podjela uzrokovanih prošlim naslijeđem moguće je uz nepristranu raspravu o našoj novijoj povijesti”.
Amina, u kojoj fazi je realizacija tvog projekta?
Radim u WCM-u, Muzeju ratnog djetinjstva. To je prvi muzej na svijetu posvećen isključivo djeci pogođenoj oružaTrenutno radim u Muzeju ratnog djetinjstva. To je prvi muzej na svijetu posvećen isključivo djeci čija je djetinjstva obilježio rat. Moj zadatak je promovirati, uz partnerske organizacije (Rondine, Ministarstvo obrazovanja, škole svih razina, lokalne i regionalne institucije i nevladine organizacije) edukativne posjete i edukativne radionice u Muzeju koji prikuplja oko 5000 priča, predmeta i video svjedočanstava koja dokumentiraju iskustva ljudi čije je djetinjstvo obilježio rat. To je dug i složen proces, koji uključuje i intenzivnu pretragu arhiva kako bi se pronašle nove priče i svjedočanstva. Te priče i svjedočanstva nastojim povezati sa radionicama, današnjim kontekstom, te promišljanjima o budućnosti. Uz to, počela sam promovirati svoj projekt i iskustvo življenja u Rondinama (Italija) kroz razne konferencije i događaje kako bih stvorila nove kontakte i došla do ljudi u drugim konfliktnim i postkonfliktnim područjima.
Kako ovaj projekt namjerava promicati socijalnu koheziju u tvojoj zemlji i na Mediteranu?
Nakon rata su škole, koje su nekada imale široki krug učenika, podijeljene po različitim etničkim, nacionalnim i vjerskim podrijetlima. Stoga se danas, skoro 30 godina nakon rata, bosanskohercegovačko društvo još uvijek bori za razvoj nove socijalne kohezije.
U ovom području vjerujem da obrazovanje može olakšati dijalog između ljudi različitog porijekla i pogleda, spriječiti širenje mržnje i nasilja, pa čak i donijeti ozdravljenje i pomirenje onima koji su iskusili utjecaj mržnje, nasilja i smrti u svojim životima.
Što je nasljeđe koje je rat ostavio novim generacijama?
Rat u Bosni i Hercegovini izazvao je duboke etničke, vjerske i nacionalne podjele u zemlji koja je nekada bila poznata po multietničnosti i zajedničkom životu. Današnja država podijeljena je na dva entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH), sastavljenu uglavnom od bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, i Republiku Srpsku (RS), sastavljenu uglavnom od srpskog stanovništva. Na pristup svake populacije prema prošlosti utječe ono što je svatko čuo od roditelja, prijatelja ili iz medija. Ovi narativi podjela štetni su za bosanskohercegovačko društvo jer određuju stavove i utječu na međusobne odnose. Mediteran je oduvijek imao povijest relacija između ljudi i kultura okolnih zemalja. To se događalo po trgovini, transportu, kulturnoj razmjeni između različitih naroda, ali i zbog kolonizacije i ratova. Bio je središte nekih od najranijih ljudskih civilizacija, uključujući egipatsku, feničansku, grčku i rimsku civilizaciju. Te su civilizacije imale značajan utjecaj na povijest i postojanje kultura na cijelom Mediteranu i, posljedično, jedan su od ključeva za razumijevanje razvoja zapadne civilizacije kakvu poznajemo.
Od kolijevke civilizacije Mediteran je danas postao smrtonosno mjesto na kojem mnogi umiru bježeći od ratova, gladi, prirodnih katastrofa. Zemlje koje to zanemaruju jačanjem kontrole granica sprečavaju kulturnu raznolikost koja je najbolje sredstvo za sprečavanje sukoba. Bolje razumijevanje između različitih kultura, vjera i životnih iskustava može pomoći da naš svijet učinimo stabilnijim i mirnijim mjestom i može nam pomoći da rastemo kao društvo.
Koje, stoga, ciljeve nastojiš postići posjetima MRD-u?
Generalizacije o drugima prečesto su izvor nerazumijevanja, predrasuda, straha i nasilja. Moj projekt želi biti prilika da se mladi ljudi različitih etničkih skupina bolje upoznaju. Na radionicama slobodno razgovaramo o temama iz prošlosti. Samo je izlaskom iz obmane zatrovane lažnom kulturom koja hrani ideju o neprijatelju, kako smo naučili u Rondinama, moguće sastajati se, razgovarati, slušati i vjerovati jedni drugima. Glavni cilj je, dakle, pomoći u izgradnji zajedničkog narativa koji dijele svi, kako bi se njegovala kultura mira.
Koliko susreti poput onog u Bariju 2020. i sada u Firenci mogu poslužiti stvaranju kulture mira? Ne postoji li rizik da će ostati ograničeni na crkvenu sferu bez utjecaja na građansku razinu?
Susreti i događanja, poput Barija 2020. i Firence 2022., donose rezultate ako su iskrene namjere ljudi koji su ih odlučili podržati i organizirati. U ovom slučaju ne trebamo se brinuti ako ostaju ograničeni na crkvenu dimenziju. Uvjerena sam, naime, da će pokrenuti val povezivanja i pozitivnih događaja s neospornim odjekom na političkoj i građanskoj razini.
Što očekujete od susreta u Firenci?
Očekujem od sudionika da iznesu valjane analize postojećeg stanja i primjere dobre prakse. Ključ mira je zapravo dijalog, začinjen željom za slušanjem i prihvaćanjem novih ideja i novih ljudi (agensir.it; fratellanza.net).