Koptska crkva u Egiptu s pravom se i danas diči svojom duhovnom baštinom; uostalom, zemlja na Nilu dala je važne kršćanske ličnosti. Na čelu je Antun Veliki (3.-4. st.), nazivan i „Otac monaha“.
Odrastao je u Srednjem Egiptu kao sin bogatih kršćanskih farmera i naslijedio je značajno bogatstvo nakon njihove smrti. Kada je Antun imao 20 godina, biblijski odlomak preokrenuo je cijeli njegov život naglavačke: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom“ (Mt 19,21). Zatim je razdao svoje posjede, dao svoju mlađu sestru na čuvanje posvećenim djevicama i otišao u pustinju živjeti kao pustinjak.
Ali mirna osama krila je i opasnosti: govori se da je Antuna opetovano iskušavao đavao i da se morao boriti s demonima. Antun je bio cijenjen među stanovništvom i brojni su ljudi kod njega tražili savjete i iscjeljenje.
U isto vrijeme, drugi asketi su se nastanili u njegovoj blizini kao pustinjaci i zajednica je postala uzor kasnijim samostanima. Dok su na Zapadu dugo vremena bila u prvom planu Antunova čudotvorna djela, na Istoku se Antun i danas štuje prvenstveno kao otac monaha.
Katkad se u umjetnosti prikazuje i svinja koja stoji uz lik ovog sveca. Zaštitnik je domaćih životinja. Spomendan sv. Antuna Pustinjaka je 17. siječnja (katholisch.de; fratellanza.net).