Emisija Isusovačke službe za izbjeglice u BiH – „Blagoslov putnika“, koja se emitira svake treće nedjelje u mjesecu u 14h, posvećena je migrantima i izbjeglicama u BiH, njihovim snovima, nadama i tegobama, kao i ljudima koji ih svakodnevno prate, susreću i njihov put čine lakšim i smislenijim.
O stvarnosti migracija nerijetko se u medijima govori kao o migrantskoj krizi, izazovu ili sigurnosnoj situaciji. To nije dovoljno. A što ako kriza može biti milosni trenutak, ili što ako nas izazov može mijenjati na bolje?
Emisija „Blagoslov putnika“ na Radio Mariji BiH, temeljena na Isusovačkoj duhovnosti i biblijskoj slici čovjeka kao putnika, prolaznika na ovoj zemlji, želi ponuditi nešto više, istinitije i cjelovitije. Zajedno sa svojim gostima, voditeljica emisije Roberta Nikšić, teologinja i zagovornica za prava migranata u JRS-u, promišlja sliku putnika utemeljenu u Svetom Pismu, gdje se put u novo i nepoznato povezuje sa Božjim pozivom, obećanjem njegova blagoslova, obilja i potomstva.
Emisija je stoga i glas putnika. Što nam svojim prisustvom poručuju putnici, kakvu istinu o nama, svijetu i o Bogu donose? Znamo li koliko smo blagoslovljeni njihovim prisustvom, i jesmo li i sami blagoslov drugima?
“Blagoslov putnika”, ovaj put s teologom Brankom Jurićem, vicerektorom Campo Santo Teutonico u Vatikanu. Razgovarali smo u prvoj emisiji u 2023. godini o dugoj i bogatoj tradiciji Campo Santo Teutonico, njegovim susretima s hodočasnicima, o suvremenim hodočasnicima koji traže mir i sigurnost, o našim nekadašnjim iseljenicima i suvremenim migrantima, o selektivnosti naših sjećanja i stavova te o papi Franji i njegovim stavovima prema prisilno raseljenim osobama (jrs bih; rm).
Mi zapravo od osoba migranata trebamo tražiti oprost. Meni jako dragi don Tonino Bello 90-ih je napisao jedno pismo koje je naslovio „Pismo bratu Marokancu“, jer su jedno vrijeme tako s prezirom nazivali sve migrante u njegovom kraju. U tom pismu mu se obraća direktno i kaže: „Reci mi brate, Marokanče. Ma ispod te tamne kože imaš li i ti dušu? Kad šćućuren jedeš svoj brzi obrok, liješ li i ti ponekad u tanjur gorke suze? Sanjaš li i ti da navečer brojiš novac kao nekada naši emigranti? I na kraju mjeseca pošalješ kući siromašnu uštedu, zamišljajući radost onih koji će je primiti? Je li tvoja majka živa? Izgovara li i ona navečer molitve za svog sina u daljini i zaziva li Boga, gledajući minarete uspavanog sela? Pišeš li i ti ljubavna pisma? Kažeš li i ti svojoj ženi da si umoran, ali da ćeš se jednoga dana vratiti i sagraditi joj kućicu – sve za nju, na rubu pustinje ili u blizini stepe?“.
Branko Jurić, isječak iz emisije