Engleska? Ne hvala! Augustin Canterburyjski (oko 546.-604.) nije uopće imao želju za svojim novim misijskim područjem. Anglosaksonci su se smatrali žestokim ratničkim narodom i još uvijek su vjerovali u brojne nordijske bogove.
Papa Grgur je na zahtjev kršćanske kraljice Berte želio na otok poslati svećenstvo. Njegov izbor pao je na Augustina, poglavara benediktinskog samostana u Rimu. Augustin je nevoljko krenuo s četrdeset pratilaca – da bi se vratio nakon tek polovičnog pokušaja.
Međutim, papa Grgur inzistirao je na misionarskom redu i ponovno poslao obeshrabrenog Augustina. Kada je stigao na otok, Augustin je bio iznenađen kada je otkrio da Anglosaksonci ipak nisu bili tako barbarski nastrojeni: kralj Ethelbert je podržavao misionare, a kasnije se i sam krstio. Uz njegovu pomoć Augustin je izgradio crkvene strukture i tako postavio temelje pokrštavanju Anglosaksonaca. Godine 601. Papa ga je imenovao prvim nadbiskupom Canterburyja. Augustin se danas smatra „apostolom Engleske“. Spomendan mu je 27. svibnja (katholisch.de; fratellanza.net).