Neodlučnost u suočavanju sa skandalom seksualnih zlostavljanja. Spaljivanje knjiga nakon nedjeljne mise. Što se dogodilo s Crkvom koja je za vrijeme komunizma bila utočište slobode, pita se Bartosz Dudek.
Na početku priznajem da sam katolik, da nedjeljom rado idem u crkvu, da je za mene moja vjera važan izvor duhovnosti. Vjera je nešto osobno, vrlo intimno, individualno, ali po svojoj naravi i društveno i čovjekoljubivo. Nešto što mi daje orijentaciju i snagu. I nešto što vodi ispravnom odnosu prema samom sebi, drugim ljudima i okolišu.
U vrijeme djetinjstva i mladosti u komunističkoj Poljskoj otkrio sam vjeru preko jedne katoličke crkve, koja je bila simbol slobode. Da, tadašnja Crkva je mojoj generaciji davala prostor za samoostvarenje i raspravu, koja drugdje nije bila moguća u javnosti koju je kontrolirao totalitarni režim.
Gluhi za opomene iz Vatikana
Katolička crkva pod vodstvom pape Poljaka Ivana Pavla II. znatno je pridonijela rušenju komunizma i ponovnoj uspostavi državnog suvereniteta i demokracije u Poljskoj. Za to je Crkva nakon preokreta nagrađena brojnim privilegijama. Njezin politički utjecaj je narastao. Pobjeda nacionalno-konzervativnog tabora pod vodstvom Jaroslawa Kaczynskog ne bi bila moguća bez potpore brojnih biskupa i župnika. Pritom je tragično da politički savez Crkve s određenom političkom strankom neće dobro završiti za Crkvu. Prekid te nesvete alijanse zahtijevaju i s najviših mjesta u Vatikanu. Ali, izgleda da je većina poljskih biskupa za to gluha.
Problem se krije dublje. Katolička crkva u Poljskoj se boji slobode. Ona se zabarikadirala na poznatom terenu nacionalnog. Ona djeluje i reagira uvježbanim refleksima. Svaka kritika se odbacuje kao napad zla. Krakovski nadbiskup Marek Jedraszewski kaže primjerice na jednoj konferenciji za novinare o seksualnom zlostavljanju od strane klerika da je pojam “pedofilija u Crkvi” ideološki konstrukt koji bi trebao nanijeti štetu crkvenoj hijerarhiji. “Nulta tolerancija” prema seksualnom zlostavljanju od strane svećenika koju propagiraju mediji ima u sebi nešto totalitarno, kaže nadbiskup, jer osobito nacisti i komunisti nisu pokazivali nikakve samilosti. Paradoksalno je pritom da je pojam “nulte tolerancije” lansirao papa Franjo i da on to zahtijeva (vidi OVDJE).
Desni saveznici protiv “Zla“
Ne čudi zato da dio Katoličke crkve u Poljskoj saveznike u borbi protiv zla izvana nalazi i u ekstremnoj desnici. Slike nacionalista koji s bakljama marširaju oko samostana u najpoznatijem poljskom prošteništu Čenstohovi i tamo priređuju rituale primanja članova s uzdignutim rukama pokazatelj su toga. I spaljivanje navodno “bezbožnih” knjiga (među ostalima i romana Harry Potter od J. K. Rowling) i drugih predmeta u jednoj župi u Gdanjsku izaziva najstrašnije asocijacije.
To nije Crkva koju sam ja poznavao. I ona će za to skupo platiti. Slično kao u Irskoj i Španjolskoj. Vjerojatno tek kad i u Poljskoj crkve ostanu prazne doći će do novog početka. Do tada predstoji još dug i bolan put (dw.com; fratellanza.net).